Svojim očima gledamo svijet oko sebe. Naše vidno polje idealno je postavljeno na takav način da smo u stanju zapažati, promatrati i procjenjivati sve ono što se zbiva oko nas. Često zahvaljujući upravo tom daru možemo savršeno vidjeti gdje, po nama, drugi griješe, što je to što bi trebali mijenjati, poboljšati ili jednostavno prestati raditi da bi bili zadovoljniji svojim životom.
Znamo biti samodopadni, pametovati, koristiti onu: “Eh, da se mene pita…” Znamo se čuditi tuđoj nesposobnosti, činjenici da se uporno dovode u potpuno identične situacije, razbijaju o iste hridi, iste ljude, iste oštre rubove života koji u njihovim očima, zbog nedaća kroz koje prolaze, često postaje neprijatelj broj jedan. Podsmjehujemo se, frknemo nosom, s negodovanjem odmahnemo glavom dok nam se dušom razlijeva ponos, jer mi znamo bolje. Nama je bolje.
No da smo u stanju barem na trenutak to svoje vidno polje usmjeriti prema sebi, pognuli bi glavu. Postali manji od makova zrna, podvili svoj rep i svu onu energiju koju trošimo na analizu tuđeg života, tuđih postupaka, odluka i izbora, potrošili na lutanja po zamršenim stazama svog unutarnjeg bića. Bića kojeg često ignoriramo, a ono poput malog zanemarenog djeteta moli za našu pažnju…
Isto tako, često vjerujemo više drugima nego sebi. Jeste li se ikad našli u situaciji da čujete, bilo sebe, bilo druge, kako govore; on/ona mi je rekao/la da je tako? Da tako treba biti? Da je tako jedino ispravno, da to i to ne valja, da je nešto drugo bolje? Ja jesam. I to prečesto. Zaboravljamo pritom da su uspjeh i sreća poput otiska na prstu, jedinstveni i svojstveni svakome drugačije, tuđi recept u našim rukama je bezvrijedan upravo zato jer je tuđi, jer jamči uspjeh nekome drugome, nekome čije srce brže zakuca na ono što nas ostavlja potpuno ravnodušnima, čija duša želi dostići vrhove ideala koji nama nisu ni pali na pamet. Možda i jesu, ali baš uvijek će biti ono nešto što na kraju koliko god vi poštivali taj recept, daje drugačiji rezultat, makar to bilo samo zrno soli viška. Pa se onda čudimo kad se strovalimo sa planine razočaranja i tresnemo o oštru površinu mora samosažaljenja…
Kad smo u pitanju mi sami, naš osobni životni put kojim biramo kročiti, zaboravljamo biti sebični. Od buke koja nas okružuje i odvlači nam pažnju, nigdje u vidnom polju ne vidimo sebe, niti mislimo na želje i potrebe svog unutarnjeg bića. Ne vjerujemo sebi i svoje nade ćemo uvijek radije položiti u bilo koga drugoga osim sebe. Kad su pak u pitanju tuđi životi vrlo smo sebični jer sve što promatramo, procjenjujemo samo iz svog skučenog ugla, vjerujući da mi znamo najbolje, zaboravljajući pritom potpuno da se nas ništa ne pita, barem ne bi trebalo. Da svoj nos guramo tamo gdje mu nije mjesto.
Zašto je to tako? Da, naše oči prirodno gledaju prema van, no svi odgovori na naša pitanja okrenuti su prema unutra, i kad je riječ o drugima i o nama samima leže u dubinama nas samih gdje svoje oči jako rijetko usmjeravamo. Jer je tamo maglovito. Mutno. Obrisi naših krivih i pravih poteza su isprepleteni toliko da ih često nismo u stanju razlikovati. Ako zastanete na tren i razmislite baš svako vaše zadovoljstvo bilo je zaista vaše samo onda kad vam je fokus bio pravilno usmjeren i kad ste gledali svoja posla bez uplitanja i pružanja pomoći koju baš nitko od vas nije tražio, poštujući tako tuđe pravo na izbor.
Poznati smo po tome da ćemo radije posegnuti za uredno smotanim klupkom koje tvori savršenu loptu iako nam ne odgovara ni boja, ni debljina, nego za zamršenom hrpom koja ima sve ono što želimo, ali zahtjeva naše vrijeme i trud da bi se dovelo u red. Linijom manjeg otpora do ispunjenog i sretnog života čini se naš je moto. Nažalost…
Brankica Stanić
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
