Prekratke suknje, prozirne tajice & opaka moraliziranja 21. stoljeća

Ako uopće postoji ijedna, možda je jedina dobra stvar što se ljeto bliži kraju ta da će se smanjiti obujam naslovnica i sadržaja čija je suknja prozirna, čije su tajice prozirne, što je degutantno, što je neprikladno, a što je posvojeno pod dolično. Naravno, sve to na njoj. Rijetko kad na njemu. Eh, da. Mišljenje je kao često spomenuti analni otvor, izgleda da ga svatko zaista ima. A, danas ima i prostora da ga iznosi i širi među masom koja je, kako to biva od rane povijesti, željna razapinjanja.

Žensko tijelo kao uvreda

Svakodnevnica je da sudimo i ocijenjujemo što je to na ženama lijepo, a što nije. Pojam ljepote toliko je oskvrgnut i izokrenut da nema prostora za različitosti ni za slobodu. Svi su doprinijeli tome što sve žene bode i sputava. Žene bocka industrija teška milijarde, bocka ih zadovoljstvo suprotnog spola, bocka ih vlastita nesigurnost koju su sadili olovnim uvjerenjima u njih od malih nogu. Bockaju ih granitna moralna uvjerenja. Bocka ih natjecateljska atmosfera koja zagovara unazadi da bi napredovala.

Ako ima išta gore od tog kad se proziva nešto (ili ništa) da je na ženskom tijelu degutantno, to je kad isto radi žena ženi. Udruga Sofija s projektom #jacanegostomislis neki dan imala je odličan post na IG o internaliziranoj mizoginiji – kad žene mrze žene, počevši od sebe samih. Komentiraju se strije, celulit, kratka suknja, dubok dekolte, gdje je kome što ispalo… Ja se i dalje pitam, u 21.stoljeću – što je to na ženskom tijelu da ih toliko vrijeđa?

Najžalosnije je to da su tu uvredu usadili i u žene same. Ono što želim reći možda najbolje opisuju stihovi divne Rupi Kaur:

želite sakriti

krv i mlijeko

kao da vas utroba i grudi

nikad nisu hranile

Nemojte

Internalizirana mizoginija jest kad ste sama žena i sudite što je prikladno, a što neprikladno na drugoj ženi. Nemojte. Nemojte govoriti da je ona odgovorna za sve te reakcije jer se tako obukla. Kako druga osoba može biti odgovorna za vaše reakcije? Kako? Nikako. Vi ste odgovorni za svoje reakcije. Za svoja mišljenja.

Nemojte osuđivati nečiju kratku suknju. Golo tijelo. Višak ili manjak kilograma. Uvjeravam vas da je sve jednako krvavo ispod kože. A i kroz ranije spomenuti analni otvor svima i dalje curi isto. Ako me razumijete. Nemojte osuđivati nečiju usku ni široku odjeću. Nemojte komentirati ničiji cajka ili underground stil. Klasificiranjem ljudi samo sebe trpate u klasu. Klasu nesvijesti i ograničenog horizonta. Nemojte osuđivati poslovnu ženu kojoj je bitna karijera jer nije kućanica.

Nemojte osuđivati kućanicu koja voli biti kućanica jer nije poslovna žena. Trudnice, nemojte prosuđivati i propovijedati i zastrašivati druge trudnice. Također, ne upirite u žene koje svjesno ne žele postati majkama. Mame, ne moralizirajte ni svojoj djeci ni drugim mamama. Žene i zaručnice – ne nosite tu titulu kao jedini orden za postojanje. Prirodne djevojke, ne osuđujte one podvrgnute plastici i zahvatima. I obrnuto.

Zatvor predrasuda

Svačije tijelo je njihovo i svatko ima pravo raditi sa sobom što god želi da bude sretan i zadovoljan. Nekome je to plastični zahvat, nekom 3 sata u teretani, a nekom pak vrećica Pringlesa i Netflix. A, nekome kombinacija svega toga. I sve je jednako dobro. Sve dok ne upireš prstom u izbor različit od tvog.

Živi i pusti živjeti. Promatraj sebe i osvijesti sve te predrasude i taj zatvor u koji te trpaju. Postoji sasvim drugo shvaćanje i spoznaje kad se barem na neko vrijeme odupreš glupim predrasudama koje te često i sprječavaju da vidiš realnu sliku stvari.

Izbor zvan kao follow & unfollow

Uz virtualni svijet, porastao je prostor za izražavanje. I uistinu, raznovrsnost sadržaja pršti sa svih stana. Žene su tu također pod povećalom, svaki post, svaka poza i svaki caption je na sudu doličnosti. Ima svega. I neka ima.

Sve što je ikad bilo potisnuto, zabranjeno, omalovažavano ima potrebu iskakati, isticati se. Ima potrebu šokirati. Ženski spol ima povijest potlačenosti. I danas, nažalost, ista postoji pod profinjenijim velom. Pa nije ni čudno što danas IG vrvi guzama, grudima, pozama, twerkanjem. I svatko radi isto to iz nekih svojih, različitih razloga. Svatko šalje neku poruku koji svi doživljavamo drugačije.

Ali, i dalje mi nije jasno zašto bi ikog nešto vrijeđalo? Žensko tijelo nije tabu. Jednom senzualno, drugom degutantno. Kad se šalje neka poruka, odgovornost je uvijek i u primatelju. Zato postoji follow, unfollow. Što ti se sviđa, što ne. Izbor na svakom uglu. I baš zbog te slobode i lepeze izbora, jako je žalosno što neke žene i dalje upiru u druge žene i imaju potrebu gaziti različite izbore. Nitko vam ne brani da mislite kako mislite, ali ono što ja vidim kao najdegutantnije u cijeloj priči jest kad žena upire prstom u drugu ženu.

Svaki put kad gazite, kritizirate ili omalovažavate drugu ženu, doprinosite spolnoj nejednakosti na koju svi urlaju i koja je svima grozna, ali u svakodnevnici malo tko doprinosi tome da ju suzbije. Uvijek se počinje od sebe. Pa i ako ti se nešto totalno ne sviđa, degutantno ti je ili neprikladno – zapitaj se zašto je to tako? I ok je ako ti to isto ne bi obukla ili radila. Ali, zašto imaš potrebu gaziti osobu čiji je izbor drukčiji od tvog? To puno govori o tebi. I ogromnom prostoru u tebi za rad i rast.

Napusti etikete

Na žene su svalili dosta pritiska, pravila, obrazaca koje bi valjalo slijediti. Izuzetno me veseli kad svjedočim ženama koje to otmjeno i damski, a istovremeno agresivno i snažno odbacuju. Da – damski ne isključuje snažno. To su one koje su zavoljele sebe zbog sebe, a ne zbog tuđih potvrda. Uvjeravam vas da su sve različite. I ljepota njih djelomično i jest u tome da prihvaćaju i poštuju svoje različitosti.

One ne ostvaruju sebe kroz tuđe zadovoljstvo, tuđi kompliment ni kritiku. Jednostavno ostvaruju sebe kroz slobodu postojanja koja im je dana. Ne spadaju ni pod koju etiketu. Ne svrstavaju se ni pod koji obrazac. Ne ovise ni o čemu i ni o kome. Prepoznaju se po energijama, intuicijama i svemu onom što žene čini posebnima. Okružite se takvim ženama ili onima koje bar pokušavaju biti takve. Budite takva žena ili bar pokušajte biti. U svijetu koji konstantno ima potrebu etiketirati žene, žalosno je kad jedna drugoj radimo isto.

naša djela bi trebala pripremiti

buduće generacije žena

da nas nadmaše u svemu

to je naslijeđe koje im ostavljamo

-napredak

Poprilično sam uvjerena da, gore navedeni Rupini stihovi, ne podrazumijevaju upiranje prsta jedne u drugu. Unatoč različitostima. Unatoč postojećim predrasudama. Unatoč usvojenim izmišljenim etiketama. Unatoč lažnom moraliziranju što priliči, a što ne priliči. Na njoj. Većinom na njoj.