Prihvaćanje kao početak promjene

Je li itko svladao onu prihvati što ne možeš promijeniti? Vjerujem da je za isto potrebna mudrost razlikovati što je unutar, a što van naše kontrole. Blagdanski hype je u tijeku, i možda za one koji trenutno nisu gdje žele biti, pritisak je dodatno pojačan. Zvuči paradoksalno, ali možda je upravo prihvaćanje neželjenih okolnosti, početak promjene kojoj se nadamo.

Blokade otpora

Većinom, kad se nađemo u situacijama koje nam se ne sviđaju i kad se razvoj događaja ne odvija po našim željama, prirodno nam se javlja otpor. Otpor koji raste i buja zajedno s našim nezadovoljstvom. U tim slučajevima, svima nam je u cilju i planu promijeniti okolnosti čim prije i stvoriti nama prihvatljivu situaciju.

U toj energiji nezadovoljstva, brže bolje djelujemo akcijom, kopamo rukama i nogama ne bismo li vratili život u položaj koji smo si zamislili. Često isto bude neuspješno. Ipak, neke stvari i okolnosti uistinu budu van naše smrtne, ljudske kontrole. A, s druge strane, u nekim scenarijima možda baš otpor kojim djelujemo ne dopušta pomak u željenom smjeru. Ukoliko je sve energija, a jest, to itekako ima smisla.

Nerijetko sami sebi stojimo na putu. Pri opiranju neželjenom, fokus se neizbježno usmjerava upravo na to – neželjeno. To primijeti svatko tko preuzima odgovornost za svoj život. To primijete svi oni koji malo pažnje posvete uzročno-posljedičnoj logici zbivanja u svom životu.

Život kao izdržaj

Kolektivni mentalitet ljudske rase širi se svakodnevno privatnim i javnim medijima. Nerijetko, ako ne i konstantno, u fokusu su strahovi, nesreće, nepogode, nepravde i ostale katastrofe. Barem što se tiče javnih medija. Suprotno tome, privatnim medijima širi se atmosfera glamura i sretnih fotografija. Sve to, posljedično, razvija potisnuto histeričnu atmosferu straha, brige, stresa, fejkanja i ukočenosti.

Nije potrebna stručna procjena da se zaključi kako takva emocionalna stanja ne rezultiraju dobrim. Obzirom na to, bilo bi dobro da svatko preuzme odgovornost za vlastitu percepciju sebe i svijeta. Druge opcije mi se ne čine nešto privlačnim. Prikloniti se kolektivnim uvjerenjima i promatrati život kao izdržaj?

Živjeti u brizi i strahu od gotovo svega? Biti karika u nizu i pristati na igru društvenih normi naziva Čovječe, ne ljuti se? Nasreću, sve više ljudi umara se od tog. Svi imaju svoje životne izazove, to je neupitno. Ali, ne znam ako su ikada briga, stres i grčenje u otporu ikome donijeli željeni ishod?

Umijeće otpuštanja

Otpustiti neku aktualnu brigu, poteškoću, problem ili izazov nad kojim nemamo moć ni kontrolu, vještina je koja se uči. Možda čak i cijeli život. Preusmjeriti pažnju na nešto drugo, nešto bolje u takvim okolnostima, umijeće je vrijedno divljenja. I vrlo često, upravo to donosi željene promjene i rješenje situacije. Kontrola misli i uma nešto je o čemu se vrijedi svakodnevno educirati. Razumijemo puno toga, koristimo se visokom umjetnom inteligencijom. No, još uvijek u potpunosti, možda ni blizu, nismo svladali vlastiti mehanizam. Ne kaže se slučajno snaga uma i moć svijesti.

Linija lakšeg otpora

Svi imamo životna razdoblja u kojima se čini da neželjene situacije dominiraju. Ukoliko su van naše kontrole, prihvaćanje se čini kao inteligentan izbor. Ne kao inertna pasivnost, već kao mudro biranje linije lakšeg otpora.

Ljudski mentalitet razvio je kulturu teškog i mukotrpnog rada kao put do željenog ishoda. Kad se malo dublje promisli o tome, glorificirati muku kao način do željenog cilja, nema baš puno smisla. Ubija cijeli smisao samog putovanja i procesa.

Stoga, gdje god da jeste, a ne želite biti tamo, osvijestite da ste na putovanju i u procesu. Promjene se događaju svakodnevno. Možda baš otpuštanjem otpora i prihvaćanjem svog trenutnog mjesta, stignete na ono željeno. I, ne sumnjam da ćete nakon tog dolaska, opet poželjeti novu destinaciju. Znam. Odredišta su predivna. Ali, pobrinite se da vam i putovanje bude lijepo. Ipak, nakon jedne ostvarene želje, uvijek zaželimo novu.