Oduvijek sam se voljela dotaknuti škakljivih tema. Možda je to zato što za mene u vremenu u kojem živimo, više apsolutno ništa nije tabu, a možda i zato što sam oduvijek voljela promatrati reakcije ljudi na moje tekstove. Nemali broj puta, bilo je tu pravih verbalnih okršaja, pa sam si znala reći – dobro Mare, ajde nemoj više o toj temi… ono nikad! A mnogo puta bilo je takvog smijeha da sam znala reći – evo zato volim pisati, jer zabavlja ljude!
Kad kažem da za mene više nema tabu tema, to je jednostavno tako, jer nema o čemu nisam pisala i te granice “zabranjenog” probila sam davno, pa mi ponekad bude veliko iznenađenje kad vidim čega se sve ljudi srame. A srame se!
O seksu je suviše govoriti, o tome se još uvijek potajno došaptava većina mojih poznanica i prijateljica. A naše mame, tetke i susjede bježe iz prostorije ako koja od nas slučajno upotrijebi riječi poput vagina ili orgazam. Budu to zaista vrlo komične situacije! No… ono što je mene pomalo zateklo, bila je činjenica da se mnoge žene koje znam, srame reći da su ostale u dobrim odnosima sa svojim bivšim.
Jer zašto pobogu bi htjela imati ikakav odnos s njim?
I što ako ti sadašnji dečko ili muž, sazna da na cesti ne okreneš glavu od bivšeg, nego da ga pozdraviš ili možda čak sjedneš s njim u po bijela dana u kafić i popiješ prijateljsku kavu? Ili ga pozoveš da ti nešto pomogne? Ti si naprosto luda!
Zapravo mi je apsurdno bilo, koliko ta pomisao okej odnosa s bivšim, dolazi posvuda na vrlo skliski teren, pa sam se čak bacila na guglanje i ostala s milijun upitnika iznad glave, kad sam naišla na barem desetak članaka u kojima naslovi izgledaju poput:
Zašto prijateljstvo s bivšim nipošto nije dobra ideja? Ili – Znanstvenici tvrde da će u prijateljevanju s bivšim netko svakako ostati povrijeđen! Ili – Za žene prijateljstvo s bivšim nosi samo probleme!
Nekoliko sam tekstova otvorila i velikoj većini baza je takva, da se piše kako su žene mnogo emotivnije (bravo Einstein) i da se teško odvajaju, pa da im druženje s bivšim može biti samo emotivni uteg. Možda, ali samo ako još uvijek gaje emocije prema tom čovjeku, ali ako je prošlo dovoljno vremena i oboje ste nastavili dalje sa svojim životom, zašto biste se morali ignorirati?
Fascinantni mi budu i napisi po novinama o poznatim parovima koji su se razveli ali imaju odlične odnose, prvenstveno radi svoje djece, pa onda novinarske opaske budu nešto u stilu kako je to neobično ili čudno ili jako pohvalno jer je tako rijetko!?
Rijetko? Kako pobogu rijetko? Ima stotine rastavljenih parova svake godine i sigurno među njima ima mnogo onih koji su se razišli bez prevelikih tenzija, međutim takvi ne pune novine, jer smo uvijek usmjereni na negativu. Logično je – bolje se klika!
Ne može ti bivši biti frend!
Tu sam rečenicu čula nemali broj puta u svojih 30 i kusur godina. Jer kao ako se družiš ili čuješ s njim, ti još uvijek nešto osjećaš, nešto te vuče, nešto vas veže… tu ima nerazriješenih stvari i emocija ili je ostala seksualna privlačnost.
Mogu iskreno reći, da za mene ne postoji veći bullshit. Ako smo se razišli, imali smo razloga za to. Jednostavno zajedno ne funkcioniramo kao par. Ali to ne znači da su nestale baš sve karakteristike koje su nas povezivale i da je nestalo poštovanje.
Ponekad se ljudi raziđu jer žele različite stvari u životu, jedan partner možda želi djecu a drugi ne, pa nastave svatko svojim putem, ali to ne znači da su oboje prestali gledati akcijske filmove ili čitati psihološke trilere ili kupovati povrće na Dolcu, pa se sad nikad više ne smiju pozdraviti ili razmijeniti knjigu.
Ponekad ti bivši može biti jako dobar prijatelj.
On je osoba koja te poprilično dobro upoznala i zna kako dišeš. On ti može dati milijun dobrih savjeta i može ti biti pravi životni saveznik, a to ne znači da morate dijeliti ijednu romantičnu emociju jedno prema drugom.
Nije li zapravo poželjno izaći iz veze kao zrela, odrasla osoba koja iskreno nekome koga je voljela želi sve najbolje i ne gaji hrpu loših emocija? Ne bi li tome trebali težiti?
Još negdje sam pročitala kako samo psihopati imaju potrebu ostati u kontaktu s bivšim! Tek ta me napuhana i nimalo istinita info dobro nasmijala!
Značilo bi to zapravo onda da barem 30 % svjetske populacije ima neki gadni feler u glavi. Navodi se u članku kako to ljudi rade jer žele za sebe izvući neku korist. A ja sam se zapitala kakvu? Kakvu korist možeš izvlačiti iz odnosa s nekim, s kim zapravo više nemaš odnos? Nije li to oksimoron?
Kakvu korist ćeš izvući ako na cesti kažeš – bok? Ili sjedneš na 20 minuta u prvi kafić i popiješ brzinsku kavu s nekim s kim si dijelila pokoju godinu svoga života?
Čini se da se tu dobrano pretjeruje i da forsiranje totalnih rezova, ako za to nema potrebe potječe iz nekih vremena kad žena nije smjela ni izaći iz kuće bez pratnje svoga muža i udavala se strogo kao djevica! A brak je naravno bio dogovoren, jer eto mame i tate sve najbolje znaju!
Pa tako i danas još žive ti zaostaci nekih olovnih vremena. No, 21 je vijek, voljeti možeš javno koga god hoćeš i isto tako smiješ popit’ kavu s bivšim! Osim ako si u odnosu s nekim narcisoidnim tenkom, koji ne može pojmiti da ijedno muško usmjeri pogled prema tebi. Onda ti draga izražavam sućut jer nisi u vezi, već u kavezu, a tvoj dragi nije “pažljiv” već posesivan.
Suma sumarum?
Okanite se glupavih online članaka s lažnim “stručnim istraživanjima” i napuhanim naslovima. Nikoga se pa ni vaših majki ne tiče s kime ste popile frendovsku kavu, ili posudile knjigu. A muškarac s kojim ste u vezi, ionako bi trebao imati dovoljno samopouzdanja i dovoljno povjerenja u vaš odnos i vašu ljubav da ne drami oko toga tko vas gleda i pozdravlja na cesti.
Ako nije tako… onda definitivno nije problem ni u vašem bivšem ni u vama, već u osobi pored vas… no to je tema za neki drugi put!
Ljubi vas M.
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com