Prisilna kontrola je srž ili baza nasilja u partnerskom odnosu, a ujedno i metoda samog čina nasilja. Izraz je popularizirao Evan Stark, jedan od prvih istraživača koji se bavio ovom temom, i koji je za cilj imao objasniti dinamiku nasilja u partnerskim odnosima. Mnoge žene su uvjerene da je upravo fizička komponenta znak da su u nasilnom odnosu. Dotada budu zarobljene različitim oblicima prisilne kontrole koja je mnogo snažnija jer ne dopušta žrtvi da se zauzme za sebe.
Po riječima Sandija Dizdarevića, upravo najokrutniji cilj nasilnika je smrt identiteta, slobode i autonomije ženske žrtve nasilnog odnosa. Ponekad je mnogo bolje to objasniti iz svakodnevnih primjera i proživljenih iskustava s ciljem prepoznavanja i osvještavanja opasnosti prisilne kontrole.
Uskraćivanje sna
San je jedan od najpotrebnijih resursa svakom ljudskom biću. Zamislite koliko je san potreban majkama koje su većinu svog vremena posvetile djeci. Događa se da su djeca ponekad tako živahna da ih mame ne smiju puštati s oka. Doslovno se utrkuju s vremenom kako bi otišle na toalet. Mnoge žene upravo u ovoj fazi doživljavaju najmračnije trenutke.
Žene su svjedočile kako su njihovi partneri znali buditi dijete usred noći. Namjerno! No to nije sve, neki su optuživali žene kako su loše mame jer ne znaju pravilno uspavati djecu.
„Znao mi je dovoditi dijete u 4 sata ujutro i uvjeravao me da se igram s njim“- kazala je jedna od preživjelih. „Tada je to tek bio početak. On jednostavno nije mogao podnijeti činjenicu da ja mirno spavam. Svaku večer me je budio, nakon što je probudio dijete“- svjedočanstvo je druge žene koja je doživjela manipulativne obrasce u svom braku.
Izolacija
Izolacija je perfidni oblik kontrole u kojoj nasilnik polako ali sigurno uvjerava svoju žrtvu da se udalji od prijatelja, obitelji, poslovnog okruženja pa sve do zabrane izlazaka iz kuče. To počne sitnim prigovorima na račun prijateljica i njihovog raskalašenog ponašanja. Očituje se u rečenicama: „Ne bi volio da se oblačiš kao tvoja prijateljica“, „Ona nije dobra za tebe, ona kvari tvoju obiteljsku reputaciju“, „Trebala bi se prestati družiti s njom.“
Dođe i do kovanja teorije zavjere, primjerice „Tvoji roditelji nas žele razdvojiti“, „Oni nikad nisu ni željeli da se ti udaš za mene, uvijek su bili protiv mene.“ Ako to ne upali, nasilnik čini sve kako bi svoju žrtvu ponizio i osramotio.
Na zajedničkim druženjima prepričava nešto što žrtvu čini veoma ranjivom u toj poziciji. Svaki njen uspjeh i postignuće umanjuje i sebi daje zasluge. Naglašava da bi žrtva bez njega bila NITKO I NIŠTA. U ovim trenutcima žene često posumnjaju u osjećaj vlastite vrijednosti. I upravo je to trenutak kada nasilnik drži svoju žrtvu o šaci.
Kulminacija nasilja
Na predavanju FER škole, predavačica Lana Bobić nam je ispričala jedan užasan primjer u kojem je nasilnik pokazao svu svoju moć i agresiju. Naime, dogodilo se jednom da je svoju žrtvu brutalno pretukao. Poslije toga to više nikad nije napravio. Međutim, imao je svoje opasne metode u kojima je žrtvu preplašio. Dolazio je u njenu teretanu svakoga dana noseći u ruci njenu plavu majicu. Plavu majicu je nosila u trenutku premlaćivanja. Tako ju je podsjećao na sav užas toga trenutka i nije dopustio da preboli, iscijeli i zaboravi.
Doista, kada ste u prisilnoj kontroli, imate osjećaj kao da hodate po jajima. Svaki pogrešan korak košta. Žrtva se nalazi u sindromu kuhane žabe jer nasilnik polako dodaje sve topliju i topliju vodu. U trenutku kada je voda vrela. žrtva se adaptira okolnostima, negirajući koliko peče i boli.
Od ostalih metoda prisilne kontrole svakako treba istaknuti i uzimanje novca odnosno navođenje žrtve na financijsku ovisnost o njemu, kontrola u prehrani (postoji odličan francuski film koji opisuje koliko je nasilnik kontrolirao svoju žrtvu brojeći joj kalorije i kažnjavajući je svaki put kada bi kriomice jela), zatim zaključavanje u stan. Prisilna kontrola dovodi do talačkog stanja u kojem se žrtva doslovno bori za svoj opstanak.
Zbog toga je važno pisati i govoriti o tome s nadom da će žrtve potražiti pomoć i steći mrežu podrške. Tek tada razvijaju strateški plan odlaska od nasilnika.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
