Ljudi se zaista, teško suočavaju s istinom…
Nešto nam može biti cijelo vrijeme pred nosom, ali mi ćemo to i dalje odbijati vidjeti… vidimo ali, pravimo se da ne vidimo. Čujemo, svjesni smo, ali uvijek nekako pronalazimo i najgluplje moguće objašnjenje za situaciju u kojoj smo se našli, opravdavajući je tako, samo kako se sa svojom istinom ne bismo morali suočiti. Nažalost, istina je uvijek istina, bili mi spremni vjerovati u nju ili ne.
Promišljala sam o ljudima koji sudjeluju u onom kvizu “Trenutak istine” i koji svoju najdublju intimu iznose javnosti za neku svotu, koju najčešće zbog svoje pohlepe na kraju i izgube. Ali barem su se spremni suočiti s onim što su radili i rade, u čemu su griješili, što su bili i što su sada. I više su mi kroz misli proletjela lica onih koji su sjedili u publici, osuđujući ono što su čuli. Cinizam, kao da nitko od njih nema putra na glavi, samo oni se sa svojom istinom nisu spremni suočiti ni sami u svoja četiri zida, a još manje tako u javnosti. Ne znaš u biti tko je gori. Onaj koji zbog love osramoti svoju familiju ili onaj koji svakog dana sjedne za stol sa svojom obitelji, ruča s njima, legne sa svojom ženom uvečer u postelju a tog se dana valjao sa svojom tajnicom. Pitam se kako ima snage sam sebe pogledati u ogledalo? I kako se podnosi? Kako se podnose žene koje su ostavile svoje dijete samo kod kuće da bi udovoljile nekom svom hiru ili se našle s ljubavnikom?
I kako ljudi koji s njima žive, koji to ipak predosjećaju, kako pronalaze snagu ostati u takvom odnosu, zbog čega se zavaravaju? Možda me oduvijek fascinirala jedna rečenica koju prevarene žene i muškarci vole koristiti: “Sve se pretrpi zbog djece”. Ma u biti ima jedna još bolja: “Što bi ljudi rekli da se mi raziđemo”??
Heh da… tragikomično, kao da djeca uživaju biti okružena svakodnevnim svađama i sumnjičavim ispadima ljubomore, histerije, boli i razočaranja i kao da su ljudi uokolo slijepi. Još se više smiju onima koji ostaju u takvom braku, u takvoj vezi, u tom budimo iskreni bolesnom odnosu… Ako nešto toleriraš, što se čudiš ako ti se nastavlja događati?
Lijepo je oprostiti, ako možeš biti siguran da nećeš više biti prevaren, ali zrnce sumnje uvijek ostaje, jer onaj tko je jednom zgriješio lakše će opet pokleknuti… Isto je i s kockom i s drogom i mnogim drugim stvarima…
Možda je glupo uopće o tome razmišljati, jer istina i njena spoznaja, ionako je oduvijek bila i bit će individualna stvar i pravo izbora.
Do tipkanja…
Zavodnica
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
