Probuđena zvijer

Postoje ti neki ljudi, svi ih znamo, koji bude zvijer u tebi. To nešto, u tebi, što nisi znao, da postoji.

Tu su. Na društvenim mrežama. Vijestima. Na poslu. U susjedstvu.

Tu su!

Smiju ti se u facu. Rugaju!

Jer misliš da je pošteno najbolje.

Neki baner

Jer se trudiš.

Jer radiš.

Jer ne spletkariš.

Jer učiš.

Jer naučeno s drugima dijeliš.

Jer voliš.

Jer ti je stalo.

Jer se nerviraš zbog nečega, što promijeniti ne možeš!

Jer si naivan!

Tu su, oni! Ovdje. Oko tebe.

Smiju ti se u facu. Rugaju! Očima okreću!

Superiorni!

Podcjenjuju!

Probuđena zvijer

a woman in white long sleeve shirt looking angry while having a phone call
Photo by Karolina Grabowska on Pexels.com

A ništa tako ne može uznemiriti, onu zvijer u meni, k’o nepravda.  Podcjenjivanje. Smijanje u facu i očima okretanje.

Ništa me toliko ne može natjerati da vrištim. Da takvim ljudima postanem slična.

Neki baner

Da zagrmim:

Okreni očima još jednom! Daj da te vidim!

Da, probuđena zvijer

Mir Marina! Mir!

Misli na mir.

Na ljude koje voliš. Koji te vole. Život koji živiš. Na mirnu savjest.

Na ono što oni nemaju. Zbog čega gube živce. Zbog čega se nerviraju. Provociraju.

Pa se u facu smiju! Rugaju! Podcjenjuju! Očima okreću!

Nisi ti k’o oni!

Mir Marina! Mir!

Utišaj tu zvijer u sebi!

Reci joj tiho, onako, ispod glasa:

Pssst! Mir! Nisi ti takva. Bolja si od toga.

Neki baner