„Ovo naše društvo ne oprašta hrabrost jedne žene! Ovo naše društvo osuđuje žrtvu, umjesto nasilnika.“
Razija Čolaković (Razo)
Razija Čolaković (Razo) privukla je pozornost publike svojim britkim tekstovima u kojima problematizira muško ženske odnose, patrijarhalni odnos društva prema ženama i stereotipe na svojoj Facebook stranici „Muhabet s Razom“. Otvoreno piše o svom djetinjstvu, mladosti, braku, majčinstvu i obrazovanju. Njeni savjeti bude svijest ženama i potiču ih da budu samostalne i odvažne. Razija je posebna, autentična, iskrena, piše iz vlastitog iskustva s kojim se mogu poistovjetiti brojne žene.
Do sada je objavila tri knjige “Leptir” i Razotkrivanje” i „ Svekrvin sin“ a trenutno piše i četvrtu knjigu koja otkriva jednu bolnu priču, ali priču koja oslikava život pa skoro 90% žena s Balkana. To je priča o psihičkom, fizičkom, ekonomskom i seksualnom zlostavljanju žene, Razine majke.
Svestrana kolumnistica, komunikologija, pjesnikinja, spisateljica za naš portal je podijelila svoja iskustva iz bolne prošlosti koja su je promijenila i utjecala na njen identitet.
Priča o zlostavljanju
„Ključni momenat za donošenje odluke o pisanju ove knjige nije se desio odjednom. Nego kroz moje obrazovanje i rast, shvatila sam da svaka istina, ma kako surova i teška bila, oslobađa i na kraju pomaže. Već sam pišući svoje prethodne tri knjige upoznala ljude (publika koja mene prati) o svom odrastanju, djetinjstvu i uopće načinu života od malih nogu, do današnjeg dana.“ – govori autorica.
Naglašava da je pisanje svake rečenice, teksta, poezije ili proze gotovo uvijek lijek za onog koji piše, ali isto tako i za onog koji te redove čita.
„Pisac svakom svojom rečenicom proživljava ponovo uspomene, lijepe ili manje lijepe, ali ih proživljava i tako liječi i oslobađa svoju dušu. Sada kao odrasla, obrazovana, svjesna i savjesna žena osjećam veliku snagu, volju i hrabrost da govorim o nasilju u porodici, o trajnoj štetnosti nasilja, ne samo po ženu nad kojom se najčešće vrši nasilje, nego i po djecu i cijelu porodicu.
Društvo me je doživjelo i osjetilo upravo onako kako sam i željela: kao borbenu ženu koja živi definiciju slobode uma i slobode postojanja. A znamo da su slobodni ljudi samo oni koji znaju i vladaju sa sobom. Djelovati i žrtvovati sebe u isto vrijeme znači preuzeti odgovornost i sazrijevati. Sloboda je u stvari konstantno razvijanje i oplemenjivanje duše“- ističe Razija.
Uspomene na majku
Razija je veoma ponosna na svoju majku, koja je umrla prije skoro tri godine i kaže da je na nju mnogo je utjecalo mišljenje društva, tj društvene zajednice u kojoj je živjela.
„To ne čudi nimalo, s obzirom na to da je bila potpuno nepismena i patrijarhalno odgajana. A patrijarhat je uništio mnoge živote, doslovno. Danas se čini kako je društvo izašlo iz ovog toksičnog načina života, međutim istina je da patrijarhat i dalje živi kod velikog broja ljudi, te im otežava živote. Naravno tad ne smijete pričati o nasilju u porodici, jer je na vrhu takve porodice muškarac, koji je i najodgovorniji. Često muškarac patrijarhalno odgajan odraste u nesigurnu osobu, s oklopom od čelika koji mu je stavljen na leđa protiv njegove volje. A to znači: muško si, moraš biti glavni i sve izdržati!“ – poručuje spisateljica.
„Ne sjećam se da mi je majka ikada pričala da je prijavila moga oca za nasilje! Zaista se ne sjećam, što znači da vrlo moguće i nije, jer bih sigurno taj detalj zapamtila. A nije prijavila, zato što to ni u snu nije smjela pomisliti, jer tek bi onda „dobila svoje“ i od mog oca, ali i od društva. Ovo naše društvo ne oprašta hrabrost jedne žene! Ovo naše društvo osuđuje žrtvu, umjesto nasilnika.
I sama sam se susretala s tim, kada pišem na ovu temu, dovoljno je pročitati komentar: Fuj, kakva si ti kćerka, kad tako o ocu pišeš?! Bio on otac, brat, muž ili neko deseti nasilnik ima samo jedno ime: Nasilnik! Sada zamislite jednu ženu koja niti je obrazovana, niti ima podršku roditelja, niti bilo kakve materijalne mogućnosti da ode, da progovori o nasilju muža ili da prijavi, kako bi podnijela osudu društva? Nikako. Često nažalost završi i suicidom.“ – ističe Raza.
Ostvarenje ciljeva kao pobjeda
Zbog svojih postala je inspirativna za mnoge žene koje je prate. Razija se iskreno razveseli njihovim porukama u kojima one kažu da željno čekaju nove knjige jer su motivirane njenom hrabrošću Posebno oduševljava njena želja za usavršavanjem i obrazovanjem, Naime, nedavno je diplomirala na Fakultetu političkih nauka, komunikologiju i žurnalistiku, a sljedeći cilj je postdiplomski studij (magistarski).
„Ja sam danas sretna i ostvarena žena. Od svojih roditelja sam naučila šta ljubav nije, šta brak nije, šta život nije. I kad dođem u dilemu da ne znam šta hoću, znam šta neću i prema tome postupim, i nikada ne pogriješim. Naučila sam da imam ciljeve u životu. Postavljam jedan po jedan, i na tom ostvarenju radim Želim dalje raditi na sebi, izgrađivati se, pomagati drugima a posebno ženama, i što više učiti, jer „znanje je moć“- kaže Razija,
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
