Rekapitulacija zdrave pameti – za nju

Sjedim tako uz jutarnji sveti gral crne kave i razmišljam o neprospavanoj noći. Ne spavam noću ako danju idem protiv sebe. I obrnuto. Ne živim danju ako noću idem protiv sebe. Pouka priče: ne idi protiv sebe nikad.

Mediokritetski show neistine

Izuzetno sam nesposobna za fine razgovore ljubaznih floskula u kojima se slavi ljigava predstava pretvaranja iliti fejkanja. I onda, ponekad, kad se nađem u takvim situacijama, ne znam iz kojih čudnovatih razloga pristanem na tu igru. Pa mi noć nema sna. Jer sam išla protiv sebe. I pristala na mediokritetski show neistine. U uzvišenoj sobi za sastanke punoj utvara i kafkijanskog smrada. Jedno je kultura i pristojnost, ali drugo je skakanje u kalupe tuđe gluposti. Eh, da.

Nadjačana sam bila navedenim silama i nisam reagirala iz dubine sebe. Mea culpa. Pa me instiktivno nakon tog zabavljalo maštarenje o životnom showu gdje bi svatko govorio uistinu ono što misli. Pa su me nerijetko spopadali Krležini Na rubu pameti prizori.

Pa sam zamišljala korektivne scene sebe kako sam trebala postupiti u trenu kad sam otišla od sebe i skoknula u servirani kalup. Nije toliko bitna sama situacija koliko ovaj osjećaj nakon nje. Znate li o čemu govorim? U svakom slučaju, posljedično tom osjećaju – rekapitulacija u tijeku. Doziv zdrave pameti u nastavku.

Otpor za tuđi cirkus

Reci ne kad je ne. Zauzmi se za sebe uvijek. Ne toleriraj nepoštovanje. Ni od boga ni od oca. Ni od koga. Nitko, ali baš nitko na ovom svijetu nema pravo odnositi se prema tebi ispod razina ljudskosti. Reci ne kad je ne. Ako nisu čuli, ponovi im. Pokaži im. Reci da kad je da. Ako te gledaju preko oka, vjerojatno im se ne sviđa ni odraz kad su pred ogledalom. Ne zamjeri. Otpusti. I makni se od takvih.

Neki baner

Mazi i pazi  svoje tijelo kao da mu se zahvaljuješ što te nosi svaki dan. Nijedna suknja nije prekratka. Nijedna haljina nije too much. Ne osjećaj se kao objekt zbog trube i slina kamiondžija u prolazu. Niti od pogleda uštirkane (ne)gospode u odijelima. Vrati seksizam i šovinizam kratkovidnosti promatrača. Oslobodi se u svom obličju. Pričaj jasno i glasno. U sobi opkoljenoj muškarcima više nego ikad budi Žena.

Introspekcijom vrati sebe sebi

Napusti društvo loše energije. Ne analiziraj sebe zbog tuđih seratorskih postupaka. Ne traži svoj krivicu u tuđim greškama. Ne etiketiraj se teškom samo zato jer ne gutaš laka sranja okoline. Otpusti tuđa uvjerenja i stvori svoja. Osluhni se na tuđe savjete jedino ako te sreća savjetnice/ka inspirira. U protivnom, slušaj sebe. Nije sve za tebe. Nisi ti za svakoga. I to je više nego u redu. Udri brigu na veselje i glavu gore kad je teško. I pojačaj muziku. Glasno. Još glasnije. Raspusti kosu, nek priča s vjetrom. Hodaj bosa. Smij se suncu. Obuj potpetice. Stvori event od svakodnevnice. Radi sve zbog čega ti frcaju iskre u trbuhu.

Biraj kome poklanjaš energiju. Ne poseži za društvom u trenucima kad jedino sama sebi trebaš. Kad pustiš sve oko sebe, najbolje vidiš što i tko ostaje. Ne smanjuj se ni pred kim. Ne uzdiži se ni nad kim. Probudi hedonizam u sebi. Svaka bol postaje mudrost. Nosi je graciozno. Svaka sreća stvara uspomene. Nosi ih kao inspiraciju.

Idući put…

I sjedim tako uz sveti gral crne kave. A sve ovo leti iz mene jer sam na nešto manje od pola sata napustila sebe i prilagodila se uzvišenosti servirane gluposti. I u ime potrebnog sna i prospavanih noći, opraštam si postupanje protivno onom što ja jesam.

Oprosti si i ti trenutke kad se ne snađeš u trenu i kad postupiš protiv sebe. Kad te nadjača glasna gomila. Rekapitulacija. Work in progress. Idući put svoja. Pametnija. Mudrija. Sretnija.

Neki baner