Znate onaj osjećaj kada vas ljudi na poslu i u privatnom životu filuju stresom na sve strane?
To su specijalno one gluposti sa kojima se bar ja ne znam nositi jer nisu problemi, već istinske gluposti kojima sam okruženi, posebno na poslu. Bilo je vrijeme kad ih se znalo nakupiti toliko da mi ne daju spavati jer sam ih uvijek trpala negdje duboko u sebe, no nisam ni razgovarala o njima jer mi je bilo besmisleno. Ljudi imaju i veće probleme, pa da se ja žalim što me šefica ružno pogledala iz razloga što joj muž nije sinoć priuštio orgazam, ili što me neki nadrndani klijent otpilio i ko zna šta još… Jednostavno, nisu stvari za priču ni sa roditeljima, ni sa prijateljicama, ma ni s kim.
Prvo sam ih počela slagati u sebe po vrstama i boji, pa kada više nije bilo mjesta, onda sam ih gurala i bacala u sebe sve dok jednog dana nisam shvatila da te stvarčice uništavaju moj isuviše pozitivni stav, popraćen stalnim osmjehom i počela tražiti način kako da ja taj prostor osolobodim i da krunu vratim osmijehu. Cjelonoćni izlasci nisu dugoročno pomagali. Jesu me punili pozitivnom energijom (ispunjavaju me i dalje), ali nije to – to. Posebno ne kada ujutro u 7 ustanem nakon 3 sata spavanja. Izleti, priroda, planine, šetnje i ostale slične stvari nisam ni pokušala. Zelena boja mi je omiljena, ali samo kada je riječ o odjeći i nakitu. Sa šumama se nikad ne sprijateljih. Teretana mi je dosadna. Nabildane “baje” i utegnute curice sa 3 kilograma šminke koje se više slikaju nego treniraju mi je bila više nego smiješna. Grupne vježbe poput zumbe i aerobika mi nisu bile dovoljne.
No, jednog dana dobijem preporuku od prijatelja za jednu malu, old school teretanu. Cross fit se radi, kaže mi. Bila sam jako, jako skeptična. Ali nakon 8 mjeseci, kada je sjedenje uzelo maha, kada se moj standardni višak energije pretvorio u manjak iste i kada sam lagano počela pucati po šavovima zbog onih gore spomenutih gluposti, odlučila sam probati.
Naravno, kondicija 0, snaga 0 ali tehnika mi je bar bila zadovoljavajuća (za to sam dobila pohvala isti dan kad sam počela). I gle čuda, svdjelo mi se, jako. Posebno stav trenera. Onako vojnički nastrojen. Zabušavanje nije dozvoljeno, jer on posmatra svaki pokret koji svaka od nas napravi, iako nas zna biti po 15 na jednom terminu. Da ne kažem da ako neku od nas uhvati više puta da zabušavamo, može se desiti otkazivanje članarine. Savjeti o ishrani i načinu života, koji su me generalno uvijek nervirali, su nezaobilazni, ali bar ne insistira na tome ukoliko ne pokažeš zainteresovanost. I on to provlači nekakako pametno, bez mnogo nametanja. Mnogo se više radi na kondiciji i snazi nego na pukom “mršanju” pred ljeto. Svaki trening je drugačiji, svaki smislen i uključuje više grupa mišića i svaki te toliko izmori da se jedva dovučeš kući. Mobiteli tokom treninga su zabranjeni, osim ako tražiš dozvolu.
I pogodite šta, kroz sav taj znoj, psovanje jer nešto ne mogu izvesti onoliko puta koliko bih željela, kroz svađu da li trebam staviti tegove na noge ili ne, kroz smijeh koji često dođe od muke i bolova koje imamo u mišićima za vrijeme treninga i poslije istoga, sve ono nakupljeno je polako isparilo. Sva frustracija, sve gluposti su napustile moj mozak samo zbog ta 4 sata u sedmici. U pauzama se to počne skupljati, ali sutra ili prekosutra dođe red na novi termin i sve to tako ode iz mene.
Naravno, ne rješava taj trening nikakve velike probleme niti ih umanji, samo izbriše gluposti, da mi snagu da se mirnije i lakše nosim sa onim pravim problemima.
I svako ko kaže da nema 4 sata u sedmice da se posveti sebi i da pronađe način na koji će izbaciti sve to loše, ne govori istinu i ne želi da radi na poboljšanju prijeko potrebnog unutarnjeg mira.
Treneru, hvala! 🙂
Managerica
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
