Sama sebi si najveća podrška

Jednom davno jedna profesorica mi je rekla da ne smijem biti previše samokritična jer je svijet već dovoljno okrutan i kritičan. To je istina, i kad daješ maksimum, kad uložiš zadnji atom snage u svoj rad, svijet, ljudi će naći način da to ospore. Ismijavat će te, rugati se, govoriti da to nije dovoljno dobro. Oni čak neće argumentirati i davati konstruktivne kritike, nego će omalovažavati tvoj rad jer im smeta tvoj uspjeh. Stoga, zašto se mučiti toliko oko propitivanja?

Sumnje i samokritike

Ako spadaš u ovu kategoriju ljudi, ako si i ti jedna koja propituje i provjerava svaki svoj projekt, potez, djelo, poslovni prijedlog, onda dobro znaš o čemu govorim. Još donedavno sam sumnjala u kvalitetu svojih radova, tražila sam potvrde drugih da bi bila uvjerena da je ono što radim dobro i da mogu dati svoj doprinos.

Tek kad bi mi drugi rekli da sam iznimno vrijedna i da imam potencijala i znanja tek tada bih povjerovala. I to nije bilo tek tako. Već nakon dva dana bi posumnjala. I pisala bi i radila cijelu noć. Istovremeno sam uživala u tome a s druge strane sam bila veoma skeptična.

Tek nedavno sam osvijestila kolika je to moć bila nada mnom, pogrešna uvjerenja. Razloga za to je bilo više, nekoliko desetaka puta sam doživjela ne na natječajima za posao i vidjela kako drugi prolaze na osnovu političkih i obiteljskih konekcija. To me potaklo da se još više trudim i da budem kritična, ali i prema sebi. Svađala sam se sama sebi a moj glavni credo je bio nije dovoljno dobro, moraš još više!

Ako je istina da naša uvjerenja, misli i emocije oblikuju naše sutra, ja sam imala mnogo sreće, Netko me sačuvao od sagorijevanja i posljedice da se ostvare sve moje sumnje. Jer je sve prošlo mnogo bolje nego sam očekivala. Očekivala sam milijun kritika na račun svoje doktorske disertacije a na kraju je ona prihvaćena i išla je i dalje u proceduru.

Nakon tri godine napornog rada iščekujem obranu na jesen. Ono što ti želim reći da vjeruješ u sebe, da budeš ponosna na svaki pokušaj, na svaki ispravak i da kažeš sebi i moje pogreške su dobre. Znaš zašto? Jer si pokušala, učila si i radila, postavljala si pitanja, pitala si druge za savjet. Sama si se suočila s ljubomorom, podsmijesima, sumnjom. Nije bilo lako. Ali boriš se svakoga dana.

Ljudi koji mrze sami sebe

Budimo realni, koliko njih ne radi ništa, ali su spremni odmah da ispljuju nečiji rad. Spremni su na neutemeljenu kritiku, žale se na sve ostale ljude i mrze život. Sve im smeta od zadimljenih prostora, djevojaka koje nose minice, smeća na ulici. Kažu da nema empatije.

Photo by Vitalii Khodzinskyi on Unsplash

Tek sad se vidi da su je oni izgubili. Takvi ljudi ne podnose ni vlastiti udah i izdah. I upravo takvi će te iskritizirati. Pogotovo ako osjete da si osjetljiva. Čak i ako imaš zdravo samopouzdanje, njihova negativna energija može zagorčati dan.

Nježno prema sebi

I vraćam se na riječi te profesorice. Tek nedavno sam osvijestila da nije sebično da sama sebe pohvalim. Da si sama dam nevidljivi Oscar nakon napisanih radova, svih prijava, pokušaja. Jer sam napredovala, učila sam o sebi i drugima. Osvijestila sam i još uvijek učim. Dajem si priznanje zbog osvještavanja da je život proces. Svaki dan je proces.

Zato budi sama sebi podrška. Ne traži potvrde svoje vrijednosti u drugima. To si sama sebi možeš dati. Dužna si to sama sebi. Dužna si cijeniti sebe. Osjetit će svaku tvoju nesigurnost i to iskoristiti protiv sebe. Stoga se ne svađaj sama sa sobom. Ne dopusti da tvoja osjetila, tvoje tijelo, mozak i srce međusobno ratuju. Zamoli svoju podsvijest da bude nježna prema tebi.