Poznajete onaj tip ljudi koji nema manu? Koji je super truper cool? Nude savjete u rangu susjede s 4.kata koja vam je “gatala” 1993.g., iz šalice kave? Susjeda je doduše obećala 5 iz fizike, a vi ste dobili čistu dvojku. No koga briga!
Sigurna sam da poznajete! Isto tako sam sigurna da su oni uvijek u pravu, a vaša verzija ne drži baš vodu. Nude vam svoju istinu i primjere uspjeha iz svog savršenog života. Njihov suprug (supruga), nikada ne ostavi hlače na kauču i nikad ne zagore ručak. Posvađali su se zadnji put prije 12.g oko toga tko će skuhati kavu. Naime, oboje su to htjeli učiniti za onog drugog. Od tada na parne dane kavu kuha ona, na neparne on.
Djecu puštaju da se razvijaju bez uputa i ograničenja jer im nije dobro nametati pravila. Djeca su im super poslušna, nikad ne rade probleme i vole sve oko sebe. Oni su roditelji, kakve svi prijatelji njihove djece žele. Na poslu briljiraju i bez njih se ne može. Ako odu sve će propasti. Nezamjenjivi su prijatelji, svi im se dive i obraćaju za pomoć.
Jedini je problem u cijeloj priči, što to slušate od njih samih, a ne od drugih.
Ako znate takav tip ljudi i ako ste se ikada osjećali manje vrijedno u svom nesavršenom životu, molim vas nemojte.
Ja im ne zavidim! Naprotiv, savršeno uživam u toj svojoj nesavršenosti. Opustite se i probajte. Nije poanta života da ste savršeni u tuđim očima. Da vam se dive i zavide. Poanta je da ste vi sretni, u svojoj verziji života, koliko god nesavršena ona drugima bila.
Nisam savršena supruga. Ja ne pjevušim dok perem wc. Njurgam. Češće koristim sarkazam, nego romantiku. Ipak, bila sam uz svog supruga i voljela ga svim srcem, u najgorem periodu njegovog života. Kada bi mnoge digle sidro. I njemu je to bitno!
Moj suprug ostavlja apsolutno svaki komad odjeće, u apsolutno svakom dijelu kuće.
Osim u ormar. Ono što sam s vremenom naučila, je zadržati pribranost. Razljutim se u pravoj mjeri, u pravom trenutku, tek svaki trideseti put. Zato što znam da mi isto tako ostavi i čokoladu na šanku ili suvozačevom sjedalu, kako bi me čekala ujutro kad krenem na posao. I ne mora biti godišnjica. Napravi to na sasvim običan četvrtak. I zbog takvih stvari je on; najsavršeniji nesavršeni suprug na svijetu.
Nisam kao te savršene mame. Volim do neba i nazad, ali i vrištim ako treba. Ne ostanem pribrana na dječje muljaže i nestašluke. Jer eto to je faza, a oni moraju sami naći svoj put. Da, moraju. Ali mi im pri tom otkrivanju samostalnosti, trebamo biti putokazi. Ne možemo ih pustiti da traže svoj put sami, dok mi sa strane gledamo i nadamo se da će odrasti u brižne, razborite i mudre ljude.
Nisam zen na poslu. Perfekcionist sam.
Uzrujam se kad ne ide kako treba. Neće me proći, ako u sebi izbrojim do 10 (ili 1000). I ne znam to sakriti i glumiti. Ali konstantno radim na sebi da bi čim rjeđe, pošlo krivo. Čitam, učim, slušam predavanja u vlastitom aranžmanu! Internet je čudo! Samo ga koristite na pravi način. Postanite izbirljivi po pitanju onoga čemu ćete izložiti svoj um! Ja to činim prvenstveno zbog vlastitog profesionalnog rasta. A onda i zbog poslovne organizacije u kojoj radim.
Opsujem u vožnji. Često! I ljutim se kad mi na pošti izgube preporučenu pošiljku.
Imam celulit i dobijem prištiće kad pretjeram s krafnama.
I baš neću biti cool i ići na cool mjesta, slušati… što je već sad cool?
Samo zato da bih vam se svidjela. Meni i s 40 u autu svira Faith no more i baš sam ovaj petak, izgubila glasnice na koncertu Hladnog Piva. Suprug i ja smo skakali i pjevali iz sveg glasa, svojim anti-talentiranim vokalima! Vjerujte, nismo bili niti malo savršeni. I baš me briga. Uživala sam! Zato što sam to ja. U punom sjaju svog nesavršenog, anti-cool života!
