Senka Marić je talentirana i višestruko nagrađivana mostarska spisateljica. Međunarodna književna javnost upoznala ju je kao autoricu sjajnog romana Kintsugi tijela, koji je 2019. proglašen za najbolji na srpsko-hrvatsko-crnogorsko-bosanskom govornom području i nagrađen prestižnom nagradom Meša Selimović. Senka je nedavno objavila novi roman Gravitacije. koji obrađuje pitanja koja su Senku oduvijek zanimala.
U središtu priče je ženska potraga za pravim putom, istinom i srećom. Senka inspiraciju i ljubav pronalazi u svojoj djeci, porodici, i veseli se svakoj poruci koju primi od svojih vjernih čitatelja. Senka je podijelila svoja dragocjena iskustva i spoznaje tijekom umjetničkog stvaralaštva kao i stavove i razmišljanja o ženskom pisanju i izražavanju u patrijarhalnoj kulturi.
„Ideja za pisanje ovog romana je došla kada sam saznala za ključni događaj iz života moje nene Đulse, godinama nakon njene smrti. To je bila žena koju za života nisam mogla razumjeti, a događaj koji spominjem rasvijetlio je mnogo toga. U ovom romanu govorim o ženama. O onome šta jedna drugu učimo, pogotovo u porodičnom okruženju, šta je ono što ostavljamo jedna drugoj, da li se vrtimo u nekom začaranom krugu iz kojeg je nemoguće izaći, uslovljene gravitiranjem prema onome što poznajemo“- ističe svestrana spisateljica.
“Gravitacije”
Ideju za naslov romana je dobila zbog činjenice da svi mi gravitiramo nečemu. Senka naglašava da postoje sile koje nas vode u određenim pravcima, bez obzira jesmo li žene ili muškarci.. Glavni likovi Senkinog romana Gravitacije tri su žene, Mika i njene dvije nene, Hiba i Đulsa, koje su sasvim različite i koje se uspostavljaju kao dva suprotna principa.
„Kroz njihove životne priče pokušala sam da propitam koliki je taj prostor koji pripada ženi, kako prije stotinjak godina, tako i danas, koliko toga se promijenilo, da li smo zaista došle do neke intimne slobode, i ako jesmo da li znamo kako da se s njom nosimo. Te da li na kraju ipak uvijek ostaje samo praznina svakodnevice i postoji li smisao uopšte.“- objašnjava umjetnica.
Čitatelji Senku pamte po veoma uspješnoj knjizi Kintsugi tijela u kojem se autorica bavila odnosom prema vlastitom tijelu koje je zahvaćeno karcinomom i odrastanju djevojčice. Spisateljica otkriva da je poveznica što oba romana govore o ženskom iskustvu.
„Vjerujem da ono što pišem, u smislu poetike, spada u žensko pismo, ali pretjerano insistiranje na toj činjenici čini mi se da umanjuje upravo ono što želi da istakne. Svako žensko iskustvo je jednako važno bilo kojem muškom iskustvu, i ne vidim razloga zašto bi zastupljenost u književnosti trebala biti manja. Kada se roman bavi „muškim iskustvom“ smatramo ga univerzalnim, mislim da treba biti isto kada govorimo o ženskom.“- naglašava autorica.
“Kintsugi tijela” spominje i Amazonke
Senka je u romanu Kinstugi tijela pisala o Medeji i Meduzi, kao i o Amazonkama.
U Gravitacijama se pojavljuje hor, koji parodira horove iz grčkih drama, to su u jednom trenutku Eumenide, koje postaju Furije, a najčešće je to hor nepoznatih žena koje nitko ne razumije.
„Uloga hora u grčkim tragedijama je bila da upozori junaka na mjeru, ono što mu je dozvoljeno. Željela sam istaći da u našem savremenom društvu ne postoji instanca koja može ukazati na pravi put, jer ne postoji sistem vrijednosti koji bi ju podržavao. Grčka mitologija i književnost jesu referentne tačke za propitivanje različitih problema u okviru zapadnog civilizacijskog kruga.“- opisuje Senka.
Spisateljica smatra da su joj najzanimljiviji tekstovi koji se bave ženama, pa se to prenosi i na njeno pisanje.
„Medeja i Meduza su primjeri onoga šta se dešava sa ženom u svijetu kada ona ne poštuje pravila ili nekom svojom osobinom iskače iz pretpostavljenog reda.“- ističe.
O odnosima među ženama i patrijarhatu
Književnica govori kako nikada nije imala problem s vlastitim identitetom i kako piše o autentičnom ženskom iskustvu iz vizure kroz koju promatra svijet. Autorica otkriva kako ona doživljava međusobne ženske odnose:
„Vjerujem da sve negativno u ljudskom ponašanju dolazi iz straha. Kundera je jednom napisao, morat ću parafrazirati, da je bog usadio u žensko srce mržnju prema dugim ženama da bi osigurao da se ljudski rod razmnožava. To je zabavno, a govori dosta i o muškarcima i o ženama. Ne bih se baš složila s njim, ali mislim da je patrijarhat uradio mnogo toga da onemogući ženu da bude drugim ženama istinska prijateljica. S druge strane, privatno imam puno prijateljica, žena koje mi neizmjerno mnogo znače i s kojima imam različite, duboke i vrijedne odnose. Isto tako, imam i mnogo muških prijatelja.“
Senka naglašava da ne doživljava prepreku u patrijarhalnoj kulturi življenja, jer smatra da nitko nema pravo utjecati na slobodu izražavanja.
„Moj stav po tom pitanju je vrlo jednostavan. Ne mislim da mi bilo tko može bilo šta oduzeti ili dati. Sve je to moje, i ja mogu uzeti ono što želim, kada želim i kako želim. Ne treba mi ničija dozvola. U tom smislu pišem o onome o čemu želim pisati, i ne smatram da su moje teme i na jedan način manje vrijedne od bilo kojih drugih tema. Govorim, dakle, o tome da ako radimo ono što želimo nitko nas ne može zadržati tamo gdje ne želimo biti“- mudro zaključuje Senka.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
