Soul Talk: Gdje si ti u svemu tome?

A gdje si ti? Gdje si ti u cijeloj toj priči? Gdje si ti u svom danu nakon što ispuniš sva “moranja”?

Ima li tebe u tebi kad se u svoj odraz pogledaš?

Ili se više ni ne prepoznaješ?

Gdje si ti u svemu tome? Ima li tebe u tvom danu? Ili samo more tuđih zahtjeva i očekivanja?

Gdje je nestalo ono što ti želiš? Ono što ti voliš i tebe raduje?
Ima li toga ili se potpuno zanemaruješ?

Neki baner

A tko ti je rekao da ne smiješ? Da nije fer da misliš na sebe? Proglasio te sebičnom, a pritom zanemarujući da je sebično to što od tebe traži za sebe. Bez da te pita kako se ti osjećaš…

Da, sve znam. Imaš još gomilu obaveza. Pa još ovo i ono i doći će vrijeme kada ćeš se malo više posvetiti sebi.

Ali da ti kažem nešto: Neće doći ni onda. Jer ćeš već po navici sebe ostavljati opet za kasnije.
I tako prođe život. Prođu godine, a to vrijeme nikada ne dođe. I samo se pomirimo sa nekim poluživotom i nekako ga osrednje proživimo. Uvjeravajući sebe da je ok.

A znamo da nije. Znamo da smo se toliko odmakli od sebe da se ni ne prepoznajemo. Ni ne znamo više šta želimo i volimo. I jesmo li uopće istinski prisutni u tome što živimo…

Toliko sebe potisnemo i na to se naviknemo, da nam to postane normalno.
Jer kao svi tako žive. A to je nenormalno.

Život nije zamišljen da bude osrednjost i sivilo. Put od posla do kuće, plaćanje režija i nešto malo opuštanja… Kolotečina bez kraja.

Već bi trebao biti spektar predivnih boja i emocija. Pun topline, radosti i doživljaja! Bez forme i prepun sadržaja. Da na kraju predivnog dana zaspeš sa osmjehom i punim srcem. A jutro dočekaš radostan i vedro uđeš u novi dan.

Da se podsjetiš da ne možeš gladan nahraniti svijet.
Ali punim srcem možeš oplemeniti sve što dotakneš.

Iva Bradarić

Neki baner