Možda dok snivam gnijezda se roje
Od mojih snova, što ne znam im sjene
Možda se dubinama želje ne poje
Odumirali su godinama djelovi mene.
Svaki sam strah vrištanjem zgasla
Učena vječno slabostima žene
Pa su mi učenja srcu prirasla
Odumirali su godinama djelovi mene.
Djelovi mene, što nisu moji
A što su pekli žive mi rane
U srcu začuh, a ne iz glave
Da sama stvorim najljepše dane.
Djelovi mene, što su me mrzli
Strahovi, strepnje nesigurnosti puste
Djelovi mene što nisu moji
A trebalo je samo da se puste.
Tad pustih strah da čini što zna
Rekoh mu udri! Daj sve od sebe!
Popucaše svemiri i glečeri, oluje do dna
U smiraju samo, spoznah samu sebe.
Ovu sam sebe trebala spasti
Ona je sanjala opipljive snove
Bez bojazni, bez blokada sa puno strasti
Sve je doživljavala kao izazove!
Ništa što sam znala ona ne prihvata
Njoj ništa nije kako je rečeno
Svi su joj snovi od suvoga zlata
Čitav joj je svemir kazalište njeno.
Zadrhtim ponekad od njenoga maha
Jer još teško učim da sve mi je dato
Pa zaronim žudnjom do poslednjeg daha
Istinski sam živa, vjerom u nepoznato.
Jo❤
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!