Ne čini li se i vama, kako je ovih dana sreća postala must have? In modni dodatak! Nikada ranije toliko sretnih nas. Nikada ranije, toliko savjeta za sreću. Samo trebate pažljivo slijediti upute!
Recept je više manje isti; budite zahvalni za ono što imate, riskirajte, mislite pozitivno… I ima to smisla. Donekle. Dok se ne počne karikirati.
Osobno, jesam pobornik toga da dobro otvoriš oči i pogledaš oko sebe. I da istinski budeš zahvalan za ono što imaš, umjesto da konstantno plačeš za onim što nemaš. Ili ako nešto baš žarko želiš, da se trgneš i pokreneš, umjesto da sjediš i žališ sam sebe. Ipak mislim da je u poplavi razno raznih life coach govornika, došlo do karikiranja ili krivog interpretiranja, jedne sasvim plemenite ideje.
Čut ćete tako vrlo često ako nisi zadovoljan poslom, mijenjaj ga. Ako ostaješ i nesretan si, sam si kriv. Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. Čut ćete i kako škola nije bitna. Bitno da je dijete sretno. J…š školu! Čut ćete i da trebate živjeti u trenutku…
I naravno, ako ste nesretni na poslu da trebate tražiti drugi. Ne budite ludi. Počnite odmah! Ne riskirajte svoje zdravlje i ne trošite svoje vrijeme, na nešto za što ste sigurni da se neće popraviti.
Jeste, naravno da je bitno da je dijete sretno. I nećete ga forsirati da ima 5 iz engleskoga i uči 3 strana jezika, ako nije talentiran za jezike.
I naravno da trebate uživati u trenutku i u sada. Nemojte zbog brige oko nečega što se možda neće niti dogoditi, zaboraviti uživati u danu.
Ali ne čini li se i vama da su neki cijelu tu priču doveli do apsurda? Treba li nekom tko je nesretan na poslu, reći da je sam kriv, ako mu je to jedini izvor prihoda? Ako od tog posla, uzdržava sebe i obitelj. Nema pozadinu u roditeljima ili roditeljima supružnika. Nema nekretnine koje će prodati ili iznajmiti. Nema back up-a u nikomu i ničemu!
A na vidiku, niti nikakvog drugog posla. Da, pospite mu i još malo soli na ranu. Sam si je kriv! To je baš ono, što treba čuti. Tako ćete ga sigurno usrećiti. Lako je biti odlučan i napraviti rez, kad ti netko „čuva“ leđa. Budi faca i napravi to sam, ako ne znaš tko će ti sutra djetetu dati jesti. Nije li ipak razumnije, u takvom slučaju, intenzivno tražiti nešto, umjesto samo naprasno otići?
Rekli ste djeci da škola nije bitna. Bitno je da su sretni. Hoće li biti sretni i za 20.g. s tim stavom? Ili vam je samo bitno da u ovom trenutku budu sretni? A o budućnosti ćemo neki drugi put. S tim što ćete im reći da škola nije bitna, naučit će ih da ne poštuju te ljude, koji ih trebaju obrazovati. Koji su se sami školovali 16 g.da bi njima prenijeli dio svog znanja.
Roditelj treba misliti i na perspektivu dječje sreće… ne samo na sada.
Škola jeste bitna! I ako toga niste svjesni, vas treba vratiti nazad u nju. I nije bitna samo da ih nauči povijest i matematiku, nego da ih nauči obvezama i odgovornosti. Bitna je da ih nauči da se uloženi trud vraća. Bitna je da ih nauči da za uspjeh treba raditi. Bitna je da ih nauči poštivanju. Bitna je čak i da ih nauči kako se boriti s nepravdom. Bitna je zbog socijalizacije. Bitna je zbog toga da im olakša promjenu, ako jednog dana, oni budu ti koji će biti nesretni zbog svog posla. Bitna je, na kraju krajeva, da ih nauči učiti. Jer moraju biti svjesni da u današnjem tehnološkom svijetu, učenje ne završava sa školom! Roditelj treba misliti i na perspektivu dječje sreće… ne samo na sada.
Ljudi moji uživajte u trenutku. Istinski i do srži. Budite ga svjesni i zahvalni na njemu. Ali sjetite se i da vaš potez danas, određuje vaše sutra. Isto kao što je ono od jučer, odredilo danas. Privatno i poslovno! Najlakše je dati otkaz. Ali trebate znati što dalje. Ne možete čekati da svemir posloži kockice za vas. Vi to trebate učiniti. Velike odluke se ne donose ishitreno. Razmislite radije, što napraviti kako biste osjećaj sreće od danas, zadržali i sutra. I onda djelujte.
Nije ni vaše dijete postalo nezahvalno i drsko samo od sebe. Tako je naučilo.
Opravdavali ste drskost prema drugima ili ste i sami takvi bili! Sad kad tu drskost ponavlja na vama, čudite se što se do vraga dogodilo. Vaše jučer je uvjetovalo, njegovo ponašanje danas. Samo, tada vam nije smetalo, jer se nije odnosilo na vas. Neće postati bolje, ako ignorirate povijest koja je do toga dovela. Koliko god vi bili zen i navlačili osmijeh od uha do uha. Nije to samo faza! Ne učinite li nešto, postat će karakter.
Isto tako, ne možete biti nezadovoljni ljubavnom vezom i očekivati da će se nešto promijeniti, ako se vas dvoje ne mijenjate.
Ne fura se sreća na silu!
Ili si sretan i osjećaš to. Ili nisi. Neće nitko postati sretan samo zato što je to tako odlučio. Ako vas nešto muči, posao, obitelj, ljubav, sjednite sami sa sobom i razmislite. Gdje ste, kako ste do toga došli i kako to nešto promijeniti. I budite spremni preuzeti posljedice te odluke na sebe. A onda se pokrenite. Napravite taj korak naprijed. Ne možete očekivati različiti rezultat, radeći konstantno iste poteze.
Nećete postati sretni, uvjeravajući samog sebe da to jeste. Možete objaviti 345 fotografija sretnog, photoshopiranog sebe na društvenim mrežama, ali neće pomoći. Kad budete zaista i istinski sretni, nećete imati potrebu to „dokazivati“ drugima. Vrišteći da vam se pokloni malo pažnje. Nećete se morati toliko truditi! Bit će puno jednostavnije. Taj osjećaj sreće unutar vas, sam po sebi, bit će dovoljan.
