Što sakri ženu?

Preda mnom hrpa praznog papira
Nestrpljivo čeka da upije tintu mojih riječi.
A ja, zapravo, ništa nemam da dam.
Prazna sam, poput velikog grada u noći.
Ne umiju moje ruke sagraditi ništa,
ne umiju moje oči zažmiriti na svaki neuspjeh.
Ne umijem ja umrijeti dva puta zaredom.
Nesposobna i da zaplačem, sažalijevam sebe,
ne radeći ništa da otklonim tugu.
Ne ide. Ne umire se dva puta u istom životu.
Zavit će me neki hladni snjegovi
u plahi zaborav sakriven gdje ga ne vide.
Odnijeće sve ono što nikad nisam rekla
i sakriti ga u isti kavez sa svim propalim snovima.
Dva-tri parčeta papira biće ispisana sa onim što jesam
savršeno sakrivenim u svakom slovu za sebe.
Ostaću javna tajna.
Čitki rukopis sakriven u svom sadržaju
Što sakri ženu koja nije imala ništa da, da..

snow

Aleksandra

[email protected]

Neki baner
Neki baner