Ja sam Klara; neki me znate, neki mislite da znate, a neki i ne znate. I imam vam nešto za reći. Ja ću vam reći nešto što svi moramo ili bi bar trebali čuti, a meni to nikada nitko nije rekao.
Svatko tko me zna, zna da sam prošla puno lekcija i pobjeda same sebe. I svatko tko to zna, to cijeni i vidi u meni pobjednika, kreatora i borca, a ne žrtvu. Nikada si ne bih opet dopustila biti žrtva. Prije sam si stalno dopuštala biti žrtva. Žrtva sistema, žrtva grada u kojem živim, žrtva mentaliteta kojeg imam, žrtva sama svog životnog stila. I to sam si oprostila.
Dugo sam se s tim borila. Baš dugo. I nikako si to nisam mogla oprostiti, sve dok nisam promijenila nešto. A to nešto se zove zavoljeti sebe. Ja sam Klara Lukavski i ovo je priča o tome kako sam zavoljela sebe.
Stavi fokus na dobre stvari
Dolazim iz malog grada. Mali je uspoređujući ga sa svjetskim gradovima, no ipak četvrti najveći u Hrvatskoj. Ja ga karakteriziram kao mali gradić. Mali grad koji te puno kroji. Gradić u kojem sam se našla sasvim neplanski, a sada vidim da je više sudbinski nego neplanski. To je grad koji broji moje prve poljupce, prijatelje, zalaske i izlaske Sunca i tako dalje. To je grad koji je dovoljno mal da svi znaju sve o svima, a dovoljno velik da nitko nikoga zaista ne poznaje.
To je grad u kojem je, dok sam ja odrastala vladala sramota samog sebe. Svi su nekako gledali jedni druge, uspoređivali se, bili zavidni i ljubomorni i nezadovoljni sobom. Ili sam bar takva bila ja, pa se i okruživala takvim ljudima. Ne mogu dakako kriviti samo taj grad i okruženje, ima tu još puno čimbenika koji su moj život u tom gradu sveli na nezadovoljstvo i sanjanje o tome kada ću odseliti. Uvijek sam mislila da je za sve to grad kriv, ali sada sam sigurna da nije. Jer sve što vidimo oko nas dolazi iz nas samih.
Pa je tako nezadovoljstvo dolazilo prvenstveno iz mene i širilo se na svaki aspekt svog života. Bilo je to razdoblje kad sam bila mlada. Ne mlada kao sad, nego baš mlada, u tinejdžerskim danima. Živjela sam u svom loop-u i svojoj kolotečini nezadovoljštine i srama same sebe.
Kako je lako bilo sramiti se sebe tada. Kako je lako bilo kritizirati se i biti nezadovoljan svime. Svojim životom, tijelom, izgledom, energijom, ponašanjem i prenaglim karakterom. Iz svoje mržnje prema sebi radila sam glupave stvari i prema drugima. Nitko mi tada nije rekao da se zapravo sebe smije voljeti. Bilo je normalno sebe mrziti.
Nitko mi nije rekao da se sebi smije pokazati ljubav. Sada znam da ljubav prema sebi nije narcisoidna, već duhovna i krucijalna potreba. Naučena sam na sebi vidjeti prvo nedostatke. I stavljati fokus na to. U prošlosti nikada ne bih sebi rekla neku lijepu stvar u ogledalo. Nisam tad niti pričala sama sa sobom.
Ne trebaš biti savršena, nego savršeno svoja
Izlazila bih tako van svaki vikend, čak i onda kada mi se nije dalo. Uspoređivala bih se s drugima. Nikako mi nije bilo jasno kako radim iste stvari kao i drugi, a dobivam drukčiji ishod. Tada nisam znala da je svaki čovjek unikat i da je nemoguće biti potpuno isti s drugim ljudskim bićem.
I koliko god mi radili isto kao netko drugi, uvijek ćemo biti različiti ljudi u različitim situacijama. Što je ujedno i naša snaga, snaga svih nas. Prije sam htjela biti neko drugi, neko bolji i s više prijatelja. Nitko mi nije rekao da ne trebam biti savršena, nego savršeno svoja.
Ljubav prema sebi nije voljeti svoj savršen nos, nego prihvatiti svoju naglu narav. Znati živjeti s njome. Prilagoditi se situacijama tako da ti nagla narav ne smeta. Iskoristiti naglu narav za posao u kojem je baš to potrebno. Sve što nam se čini kao slabost, u nekim situacijama je jačina! No, to znaju samo oni emocionalno inteligentni, ljudi koji su radili na sebi, ljudi koji se vole.
Ljubav prema sebi
Ljubav prema sebi je prihvatiti ne samo svoje fizičko, nego biti svjestan da nismo tijelo, nego da smo duša, a imamo tijelo. I da jedno bez drugog ne ide. Koliko volimo svoju unutrašnjost, pokazat će se na vanjštini. Čovjek koji voli sebe i koji je sebe iscijelio nikada si neće biti ružan.
Netko tko voli sebe zna da mora raditi na otkrivanju svojih trauma što projiciramo na druge, htjeli to ili ne. Ljubav prema sebi je otvarati svoj um i srce za sebe iako nismo takvi kakvi nam mediji i društvo prezentiraju da moramo biti da bi bili lijepi.
Ljubav prema sebi je imati razumijevanja sami za sebe i svoje postupke i ne predbacivati si, nego biti svjestan da radiš najbolje što znaš. Ljubav prema sebi je ne biti ograničen, ali imati granice. Najviše sam sebe zavoljela kada sam naučila reći magičnu riječ NE. Najviše se volim kada ne pristanem na manje nego što zaslužujem. I ne objašnjavam zašto NE, jer ljudi možda nikada neće shvatiti. Ali otkrit ću vam nešto. Nije bitno što te ljudi neće shvatiti, bitno je da shvaćaš sam sebe.
Koliko sam samo suza isplakala u kadi dok sam se kupala i vidjela svoje prve strije. Nikada nisam voljela svoje tijelo jer sam mislila da je savršeno tijelo sve suprotno mojoj građi. Plakala bih i molila se da se sutra probudim kao netko drugi. Nisam bila svjesna da savršeno tijelo ne postoji nego da su mi sliku savršenog tijela stvorili drugi ljudi kako bi mi prodali nesreću u nadi da ću posegnuti za njihovim proizvodima. I dugo vremena su mi uspjeli prodavati nesreću.
“Zabavna osoba”
No ipak, kap koja je prelila čašu ipak nije imala veze s fizičkim već mojim emocionalnim bićem. Svi koji me znaju, opisivali bi me kao zabavnu osobu. Navikla sam da me ljudi zovu samo kada im treba zabava.
Odgovaralo bi mi to iako bi oni baš uvijek od mene očekivali da ću donijeti radost, sreću i zabavu kad dođem. I nikome nije bilo bitno da i ja imam emocionalni kapacitet i da nisam samo zabava od osobe nego i čovjek od krvi i mesa sa svojim problemima i drugim emocionalnim stanjima od radosti i veselja.
Utuvila sam si u glavu da uvijek moram biti zabavna inače se ljudi više neće htjeti družiti sa mnom. I to se i dogodilo.
Ljudi, prijatelji kojima sam samo predstavljala klauna su mi učinili uslugu zapravo i maknuli se od mene kada bih bila savršeno svoja, a ne savršeno zabavna.
Moje magično “ne”
Moja najbolja prijateljica mi je uvijek zamjerala i govorila da sam puno više od samo party cure i da se tako i trebam ponašati, a ne davati lažnim prijateljima samo ono što žele od mene. I tako sam jednom rekla magičnu riječ ne i napravila po svom.
To magično ne me preporodilo i prvi put sam osjetila pravu sreću poslušavši svoj instinkt i svoje granice. Tog trenutka sam se navukla na riječ ne i ne prihvaćanje ponuda koje nisu dovoljno vrijedne mene. Od tada sam sve više i više vježbala govoriti ne i osjećala bih se svaki put sve bolje i bolje. Nakon nekog vremena ljudi su m počeli govoriti da sam se promijenila, da nisam više zabavna kao prije. I da, puno sam se tada promijenila i nikada u životu prije tog se nisam osjećala više svoja.
Moje borbe za moju ljubav i dalje traju. Uhvatim se tako da ne izlazim iz odnosa u kojem ne dobivam dovoljno poštovanja, opravdavajući odnos „dobrim osjećajem“ dok traje. Svemir me tako iskušava i šalje ljude koji ne poštuju moje granice. I teško je zaista svaki put izabrati sebe. I još uvijek to učim. Još uvijek učim da je voljeti sebe u redu.
Prekretnica
Dvadeset godina života sam provela otkrivajući što ne valja sa mnom. A onda sam otkrila da ne valja to što se ne volim dovoljno. A znati iskazati ljubav prema sebi je jedno beskonačno traganje i uvijek će se mijenjati načini iskazivanja ljubavi. Što je zapravo ljubav prema sebi? Ljubav prema sebi nije hvaliti svoju predivnu kosu, nego reći NE stvarima koje nisu za mene.
Ljubav prema sebi je postavljanje jasnih granica svog intimnog prostora. Ljubav prema sebi je ne otići na party ako mi se ne ide, iako me svi očekuju vidjeti. Ljubav prema sebi mi je zapitati se što to ja zapravo hoću i poslušati se. Ljubav prema sebi mi je slušati svoje tijelo i ne forsirati ga kada je umorno. Ljubav prema sebi počinje poznavanjem sebe. Poznavanjem svojih užitaka, hobija, navika. Poznavanjem svojih osjećaja i reakcija.
Od tud sve kreće. Jedino tako si možeš zaista iskazivati ljubav na svoj jedinstven način. Iskazati si ljubav tako da se okružiš kvalitetnim ljudima koji te poštuju i poštuju tvoje granice. Ljudima koji nikada neće prelaziti ili propitivati tvoje granice. Postoji bezbroj jezika ljubavi, a svatko treba otkriti svoj. Kako se ti odnosiš sam prema sebi, tako te i drugi vide pa se tako i odnose prema tebi.
Voli se na način koji je tebi blizak. Poštuj svoje granice, jer ako ih poštuješ ti, poštovat će ih i drugi.
Dragi ti
Dragi ti koji čitaš, možda ti se sve ovo čini nebitno, ali vjeruj mi da će ti jednoga dana itekako doći do glave. Onda kada ti netko napravi nešto na što nisi spreman, onda kada dobiješ prve bore, onda kada izgubiš neku od svojih snaga. I tada je najbitnije da ovo sve znaš. Sve što ti sad govorim, voljela bih da sam mogla reći mladoj sebi.
Uvijek mi je bilo teško opisati se. Možda zato što se stalno mijenjam. I koliko god tekstova izašlo iz mog pera o meni, nikada nijedan nije bio dovoljan za opisati sve što ja jesam. Zapravo smatram da bi me definicija samo ograničila, pa se neću ni pokušati staviti u okvir neke od njih. Ja sam slobodan duh u beskonačnom traganju za sobom, a možeš me naći kako gledam zalazak na plaži. Forma svijesti koja iskušava fizičku stvarnost s uvijek malo dodane mašte. Hedonista u duši kojeg inspiriraju ljudi i male stvari. Vječni putnik koji uživa u unutarnjim putovanjima kao i vanjskim. Igrati se s granicama i izgubiti se daleko mi je najljepši način za pronaći sebe. Izbjegavam svakodnevicu. I ne drži me mjesto.
