Poznato je svima koliko sam strašljiva osoba. Bojim se svega i svačega, teško je i nabrojiti. Od paukova do salmonele u pečenoj piletini, od ćukova do plivanja u moru dubljem od pupka, od gledanja horora do penjanja na drugu stepenicu ljestvi.
I onda takva strašljivica napiše knjigu u kojoj se ogoli skroz do najsitnije misli, doduše zamota sve u humor i na kraju napiše da su likovi i događaji plod piščeve mašte. Doduše, potpiše je pseudonimom, no već pola sela zna tko sam ja ustvari.
Svi moji strahovi
Kao šlag na tortu, uskoro stiže javna promocija knjige. Ne moram vam ni reći da su se strahovi povećali do neslućenih visina i da praktički već jedva dišem smišljajući u glavi scenarije dostojne filmova kataklizme.
- Na promociju neće nitko doći. Sjedit ću sama i tužna za stolom od 6 metara i malom hrpicom knjiga pred sobom. Uvjerit ću sama sebe da nitko nije došao jer me nitko ne voli. I tužno zaplakati brišući nos o rub stolnjaka.
- Na promociju će svi doći. I kao na vjenčanju kad mladenka i mladenac sa zebnjom osluškuju hoće li netko nešto reći ili zauvijek šutjeti, osluškivat ću svaki šušanj. Pritom ću se bojati da se netko od gužve i nedostatka kisika ne onesvijesti.
- Priče su humoristične, pa se očekuje da se tijekom čitanja iz publike čuje smijeh. A na kraju pljesak. Što ako ostanem neshvaćena? Što ako tkogod od publike pusti suzu i skroz promaši tematiku i ton knjige? Hoće li čudno izgledati ako se smijem samo ja?
- Od vlastitih strahova brine me iznenadni pad šećera, pucanje najlonki, napad kašlja u kojem bi se mogla mrvicu popiškiti zbog slabijeg mjehura, mogućnost da mi je suknja ostala zakvačena otraga za gaće kad sam zadnji put bila na wc-u, pad sa stolice, iznenadni nestanak struje u selu, udar groma i poplava od strane Save. Ok, možda i najezda skakavaca. Al to nije sigurno.
- I jedan splet brzopoteznih, voditeljica promocije dobit će laringitis, čitačica i čitač priča će zaboraviti da moraju doći, teta koja mi za promociju peče kolače će umjesto šećera staviti sol, na TV će biti važna utakmica koju se ne smije propustiti, vlastito dijete će dobiti astmatični napad, a ravnatelj će baš u to vrijeme sazvati sjednicu Učiteljskog vijeća.
Podržite me ako Boga znate
Mogla bih tako u nedogled. Već se vidim. Sjedim tamo za gore spomenutim 6 metarskim stolom preznojena od muke, pod njim skrivam pumpicu za astmatičare, crvenim se i bijelim naizmjenično, a kad trebam progovoriti zamuckujem, jedva slažem riječi, u strahu gledam u najbliže oči u publici (ne vidim daleko) ne bih li pronašla ohrabrenje. Na rubu suza. Ni h od humoristice.
Ako vas zanima ovaj show uživo, vidimo se u srijedu, 4. svibnja 2022. u 19 sati. Turistička zajednica na ćošku. Budite svjedokom i uživo pogledajte razvoj situacije. I molim vas, upozorite me na zapinjanje suknje u gaće čim prije je moguće. U svakom slučaju, prije no što se ponosno krenem pozdravljati sa svima.
Napomena: Istovremeno obilježavam godišnjicu braka. Iskreno se nadam da će ova promocija završiti uspješnije nego potpisivanje knjige vjenčanih. Bar to nije teško.
Renata Sitta rođena je nedavno kao pseudonim pod kojim sam počela pisati kratke crtice i razmišljanja o svakodnevnom životu. Inače sam, pod sasvim drugim prezimenom, rođena 1971. u Brežicama, školovala se u Samoboru i Zagrebu, a radim kao učiteljica u školi u mjestu u kojem i živim. Samohrana sam majka dviju kćeri, od 13 i 14 godina, vlasnica azilanta mješanca Fifija i zaljubljenica u čitanje, šivanje i poslijepodnevno spavanje.
U biografiji svakako ističem da sam autorica i zbirke kratkih priča „Dragoj meni, samoj sebi“ koja je nastajala u početku kao poklon samoj sebi za ulazak u drugu polovicu stoljeća svog života, a razvila se nezaustavljivo dalje kad su oni kojima sam dala da rukopis pročitaju rekli da im se zapravo jako sviđa i da su se u pričama više puta i u više situacija našli, pa i da sam napisala ono što i sami osjećaju, znaju, vide ili žive, ali ne znaju ili ne žele napisati. Zbirka „Dragoj meni, samoj sebi 2“ logički je nastavak, jer mi nije sve stalo u prvu.
Događaji i osobe u pričama uglavnom su stvarni, samo su kao buhtle posipani štaubšećerom humora. I upravo je humor taj poseban začin zbog kojeg ovaj moj sasvim običan, nesavršen život izgleda kao poželjna slastica. Ako čitajući moje avanture izmamim osmijeh ili možda čak i glasan smijeh ili grohot, tada je moja misija ispunjena.