Stvar je poprilično jednostavna; ako te vole, voljet će te!

Poprilično sam imala sreće, kad je onaj netko gore, svemir ili netko treći birao moje roditelje. Mogu pogledati unazad i sa stopostotnom sigurnošću, reći da su dali najbolje od sebe. Nama.  

I nekako volim vjerovati, da oboje, brat i ja, imamo u sebi makar djelić njih. I da ćemo taj djelić i mi uspjeti prenijeti dalje.

Naučili su me hrpu toga. Možda najbitnije, od svega da obraz nije đon.

Pa umjesto da mijenjam karakter po potrebi, kad mi je do promjene, odem na frizuru. Promijenim boju, ošišam se na kratko ili barem skratim šiške.

Uvjerenja, učili su me, ne mijenjaš po potrebi. (Frizuru možeš.)

Neki baner

Ali jedno me roditelji nisu naučili, a trebali su!

Da makar figurativno, pokažem srednji prst (i da zbog toga ne osjećam grižnju savjesti);

Onima i onome, koji zaslužuju.

Koji uzimaju zdravo za gotovo.

Koji koriste.

Koji nabijaju grižnju savjesti, za nešto za što nisam kriva.

Koji uzimaju, a ne daju.

Koji analiziraju. Seciraju.

Kojima se za sve trebaš pravdati.

Koji imaju izgovore, a tvoje ne priznaju.

Umjesto toga; naučili su me da se u odnosima dajem. Da volim. I da oko toga nema pretjerane taktike, oportunizma, a ni mudrosti.

I dobro su napravili.

Ne pravdaj se onima koji te ne vole!

Zaboravili su reći, da kad tebe netko ne voli, možeš biti uljudna, popuštati i ugađati… oni te i dalje neće voljeti. I nećeš to promijeniti.

Nisu mi rekli, da se onima, koji me ne vole, ne pravdam, da im ne udovoljavam.

A trebali su!

Nisu, doduše, ni mogli. Jer ni oni to nisu znali.

Stvar je poprilično jednostavna

yellow van die cast
Photo by Nubia Navarro (nubikini) on Pexels.com

Ali stvar je poprilično jednostavna.

Neki baner

Ako te vole, voljet će te.

Ako ne vole, neće.

Možeš im se prilagođavati i pokušavati ispuniti njihova očekivanja.

Svejedno je.

Neki baner