Tamo gore, konce moje netko mrsi,
ulogu mi dodjeljuje bez pitanja…
Za ljubimicu me odabrao,
pretplatu na tugu mi darovao.
U labirint ludila tvojim me imenom zatočio,
mrežom bolnih pitanja tijelo vezao.
Izmučena kapljama vremena
um svoj poželim predat raljama sudbine.
U očaju uzaludnih nadanja
ime tvoje nudim zaboravu na dar…
I vriskom bolnim, nečujnim,
Nebo molim nek ubije sjećanje moje,
otkucaje srca zauvijek utihne,
dah moj nek prisvoji,
posljednju suzu zauvijek osuši…
Uzalud…
Agonija nema kraj…
Još uvijek dišem, jer suđeno ti je živjeti u meni
suđeno ti je bit’ tugom mojih očiju…
Đurđica Runtas
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!