Svaki je dan dar od Boga…

“Ljubav je oduvijek bila nepresušni izvor inspiracije”, rekao mi je moj sagovornik. U tom momentu sam znala da sam na pravoj adresi i da je vrijedilo čekati da napravimo ovaj razgovor.

Muzičar je dugi niz godina, otac i suprug. Vjerovatno je svojom neopisivom harizmom i talentom osvojio svijet. Uz skoromnost i jednostavnost koja nekako ide uz sve ostvarene ljude, razgovarali smo o istinskim vrijednostima, odrastanju i ljubavi.

Na moje veliko zadovoljstvo, uz zahvalnost na izdvojenom vremenu razgovarala sam sa Sergejem Ćetkovićem.

Svaki je dan, dar od Boga

Neki baner

Jovana: Po čemu pamtiš djetinjstvo ? Kad si saznao da želiš postati pjevač?

Sergej: Prvo muzičko iskustvo se desilo na dječijem festivalu “Naša Radost ” davne ’86 godine i već tada sam osjetio što znači publika, aplauz i biti na televiziji. Nakon toga sam bio jedan od članova najmlađe muzičke grupe i tu zvanično i počinje moj muzički put koji me doveo do ovoga gdje sam danas.

Jovana: Ono vrijeme tvog odrastanja bilo je sasvim drugačije od ovoga danas. Čega se rado sjetiš kad sklopiš oči i brojiš do pet?

Sergej: Moje djetinstvo se mnogo razlikuje od onoga kako i u kakvom okruženju odrastaju današnja djeca. Nama nije bila potrebna bilo kakva tehnologija da bismo ispunili dan, molili smo roditelje za još samo pet minuta igre i zabave. Dovoljno je bilo biti na igralištu sa drugovima, napraviti gol od dva velika kamena i uzvikivati imena tadašnjih fudbalskih zvijezda kad bi postigli pogodak. U mojoj ulici, ul.Vukice Mitrovic, maštali smo o junacima tadašnjih filmskih hitova, pa bi se nakon odgledanog filma pretvarali da smo nepobjedivi i pravili razne nestašluke. Te slike me uvijek podmlade i dobro nasmiju.

Jovana: Čime si sebe inspirisao godinama koje su uslijedile i kako si uspio ovoliko vremena da ostaneš vjeran svojoj muzici?

Sergej: Iako se i sam pitam što se dešava i gdje je nestala umjetnost i kultura, ne želim da odustanem i skrenem sa svog davno odabranog puta. Smatram da se sve dešava ciklično i da će za par godina kultura opet potisnuti nekulturu i neukus. Vodim računa o svojoj karijeri i ne pravim kompromise. Pored svih iskušenja na koje nas ovo vrijeme i nametnuti trendovi navode, ostao sam dosljedan svojoj muzici i sebi, a to je uvijek bio teži, ali ispravniji i dugotrajniji put .

Jovana: Možeš li da nam opišeš osjećaj i emociju kad izađeš pred svoju publiku? Što kažeš sebi pred sami koncert?

Sergej: Teško da se može opisati riječima. Sam trenutak prije izlaska na scenu, žagor ljudi u publici koji željno očekuju početak koncerta i moji otkucaji srca koji tutnjaju u ušima su neopisivo iskustvo. Srećan sam što se bavim poslom koji volim, koji me ispunjuje i u kome sam dobar. Uvijek zahvalim Bogu na prilici da kroz svoju muziku nešto kažem i uradim. Također, što neko želi da me čuje. Želim da pjevam, stvaram i bavim se muzikom bez presedana, da moja karijera traje onoliko koliko ima muzike u meni.

Jovana: Kako nastaju tvoje pjesme? Čini se da odoljevaju zubu vremena, pa mnoge sigurno zanima u kakvim uslovima su stvarane, šta je to što ih čini toliko magičnim?

Sergej: Ljubav je oduvijek bila nepresušni izvor inspiracije. Toliko dirljivih i istinitih priča koje me potaknu da razmišljam i na kraju napišem nešto. Nekako odškrinem vrata svoje mašte i već sljedećeg trenutka sam tu… Na svojoj režiserskoj stolici, kadriram i nižem sliku za slikom, notu za notom. Svaku preživim i doživim na svoj način iskreno i jako, te ih tako i iznesem pred svoju publiku .

Jovana: Čime se oplemenjuješ kad se ne baviš muzikom?

Sergej: Volim putovanja sa svojom porodicom. Svaki trenutak proveden sa njima je dragocjen i uvijek se trudim da svoja odsustva što bolje nadoknadim. To me uvijek oplemeni i regeneriše.

Jovana: Trenutno si u žiriju dječjeg takmičenja “Pinkove zvjezdice”, čemu bi volio da naučiš onu djecu osim pjevanjem?

Neki baner

Sergej: Danas je to nekako postalo trend pa bi sva djeca, a čini mi se i njihovi roditelji voljeli da im djeca postanu pjevači i pjevačice, bez imalo promisli o tome koliko treba vremena i truda da bi se došlo do neke uspješne karijere. Istina je da postoji mnogo talentovane i vanserijske djece, i da je danas, uz sve ono što nam vrijeme u kome živimo donosi mnogo lakše postati popularan. Međutim, realnost je čini mi se sasvim drugačija. Svaki talenat je osuđen na propast ako se na njemu ne radi i ako se čovjek konstantno ne usavršava i nadograđuje. Trudim se da ih kroz šalu što više opustim, dam neki dobar savjet i kroz svoje dugogodišnje iskustvo naučim strpljenju. Čak ni u ovim prebrzim vremenima ništa nije moguće preko noći i da je pobjednik onaj koji nastavi da se bavi muzikom i da je voli. Svaki rad i trud se na kraju isplati.

Jovana: Znamo da svoju porodicu čuvaš od javnosti i da svoju idilu živite u tišini. Da li je teško držati taj balans?

Sergej: Već toliko godina odoljevam zamkama ovog vremena, nekim novim vrijednostima i onome što se danas propagira. Valjda je odluka na nama samima pa svako od nas bira put kojim želi predstaviti sebe i svoj rad. Neko to čini tako što licitira sa svojim privatnim životom u nadi da će time dobiti malo veću sliku i par redaka više u nekom od tiražnijih časopisa. Ipak, ja sam odabrao govoriti kada imam nešto pametno da kažem i pričam svojom muzikom. To je moj put i moj jedini način kojim umijem komunicirati sa medijima.

Jovana: Smatraš li da je zahvalnost ključ sreće? Na čemu si zahvalan svakog dana?

Sergej: Svakako.Treba biti podjednako zahvalan na onome što imaš i onome što nemaš. Zdrav čovjek može stvoriti sve, svaki dan je dar od Boga, novi početak, prilika za dobre stvari. Ljudi smo pa zaboravimo na ono što je zaista važno dok ne upoznamo one koji nemaju mnogo toga, a u čemu ti uživaš.

Jovana: Čitaoce moje kolumne “Ljepota življenja”, sigurna sam, zanima u čemu je ljepota življenja Sergeju Ćetkoviću?

Sergej: Sitnice. Lijepe riječi. Trenuci provedeni sa najbližima, ljudima koje volim.

I tako, ljubavlju promijenit ćemo svijet. Do sledećeg puta,

Vaša Jo

Neki baner