Čini mi se k’o da od zadnjeg članka vodim rat protiv “zajebancije”.
Ja, od svih ljudi. Koja sam odrastala u vrijeme Monty Python-a, Mućki, Crne Guje… Gledala filmove Mel Brooks-a, Eddie Murphy-a… Ja, koja sam više u životu bila neozbiljna nego ozbiljna. Ja koja nemam problem sa šalama na svoj račun. Bez jbm ti ih primim, ali još većom brzinom i uzvratim.
Ja koja se volim smijati. Koja tragedije (svoje) okrećem na komediju. Koja od slona radim miša.
Koja sarkazam koristi umjesto “Dobro jutro” i “ Doviđenja”.
Ali…
U križarski pohod je krenuo i onaj drugi dio mene, koji s ljudima koje ne poznaje, s onima koji nemaju smisla za humor, koji se lako uvrijede, koji su osjetljivi, koji izvlače stvari iz konteksta, s kojima trebaš paziti, hodati po jajima… koji uz njih, pritaji neozbiljnu sebe, otpuše prašinu s one najserioznije Marine izvuče je iz ljušture i ne zamara ih svojim pošalicama, dosjetkama, neslanim šalama i zezalicama.
Nismo svi isti ( i dobro je da nismo).
Mjera!
Treba imati mjeru!
Treba biti dovoljno inteligentan i znati da nije svaka zajebancija, “zajebancija”. Treba razlikovati zajebavanje od podjebavanja. Šalu od ruganja. Zafrkavanje od vrijeđanja.
Treba imati granice i dobar ukus.
Nije smiješno kad kažeš da je silovanje razumljivo, ako ne svršiš par dana.
Nije smiješno snimati potajno nekoga i stavljati podrugljive videouratke na društvene mreže, za prokleti lajk više.
Nije smiješno zbijati šale s nečijom govornom ili fizičkom manom.
Nije smiješno rugati se nečijim intelektualnim sposobnostima ni bolestima.
Nije smiješno podrugljivo komentirati mršavo dijete pred cijelom grupom, baš svaki put, kad ga vidiš (Da ima koji kg viška bilo bi društveno neprihvatljivo i ugrizao bi se za jezik).
Ali mršavo je pa možeš. Ne jednom, ne dva, ne ni 6 puta, nego baš svaki i svaki i svaki put, kad ga vidiš, iznova.
Kakav si ti jbn pedagog, ako ne vidiš da mu to smeta.
Ako ne znaš kad treba stati.
Ma o.k.,ni ne trebaš znati, samo neka si ti nama smiješan.
Nije svaka zajebancija, zajebancija. Ona treba ići u dva smjera. Ako jedan od nas pogne glavu, zacrveni se, ukopa, ušuti… nije zajebancija. Prešli smo granicu. Povucimo ručnu!
Ti se ne zezaš ti se rugaš
Ako se smiješ iza nečijih leđa, nije zajebancija. To je ruganje.
Ako nekog potajno snimaš, pokazuješ drugima ili javno objavljuješ bez njegove dozvole i znanja, nije zajebancija, to je zlostavljanje. Nemoj se čuditi posljedicama. Nemoj se čuditi kad digne ruku na tebe. Ili sebe. Nemoj biti iznenađen. Ti nisi bio smiješan. Bio si kreten.
Ako netko dolazi kući isfrustriran, uplakan i povrijeđen, zbog tvojih 5 minuta slave, vjeruj nije zajebancija, ali može postati zajebano.
Može, jer to više nema veze s humorom. Sa šalom. Sa zezanjem.
Prešao si granicu.
Nisi stao.
