U što smo se to, k vragu, pretvorili?

Jedna od 10 žena doživjela je neki oblik seksualnog nasilja od 15. godine, a jedna od 20 bila je žrtva silovanja.

•          Nešto više od jedne od pet žena doživjelo je tjelesno i/ili seksualno nasilje od svojeg sadašnjeg ili prijašnjeg partnera.

•          Nešto više od jedne od 10 žena navodi da su doživjele neki oblik seksualnog nasilja od odrasle osobe prije navršenih 15 godina života.

(Izvješće “Nasilje nad ženama” koje je provela Agencija Europske unije za temeljna prava,  zasnovano na razgovorima s 42  000 žena, u 28 država članica  Europske unije.)

Zamislite da ste ovo pročitali.

Neki baner

Zamislite da ste jedna od ovih 5, 10 ili 20 žena.

Zamislite da je netko vama blizak jedna od njih.

Sloboda govora o svemu?

A zamislite sada da vam netko, ispriča ovo;

‘Meni je neobično kada mi netko kaže da ne može vjerovati da silovanje uopće postoji’. ‘Je li vam se ikada dogodilo da tri dana niste svršili? Postaje li vam to onda vjerojatnije?’

Kada je relativno nepoznat hrvatski komičar” postao relativno poznat, bazirajući svoj nastup, na “šalama” o silovanju, poteglo se pitanje tabu tema, slobode govora i granice između humora i degutantnosti.

Silovanje ne bi smjelo biti zabranjena tema. O njemu se mora govoriti i ljude treba o njemu osvijestiti, ali…

Zamislite da znate kako je;

•          62 milijuna žena u EU doživjelo neki oblik fizičkog ili seksualnog nasilja

•          Jedna od 20 žena (5 %) bila je žrtva silovanja od 15. godine života.

•          55% žena je doživjelo neki oblik seksualnog nasilja od strane naređenih, kolega ili klijenata.

•          Od žena u istraživanju koje su navele da ih je silovao sadašnji partner, otprilike jedna trećina (31 %) kaže da su doživjele šest ili više slučajeva silovanja od svojeg partnera.

Bi li vam bilo smiješno da vam kažu kako se to dogodilo, jer počinitelji nisu 3 dana prije toga imali priliku svršiti?!?

Zamislite da znate i da;

•          Kad se govori o najozbiljnijim slučajevima seksualnog nasilja, žrtve kažu da su tada njihove emocionalne reakcije većinom bile strah, srdžba i sram zbog toga što im se dogodilo.

•          Da imaju dugotrajne psihičke posljedice nasilja (depresija, anksioznost, napadaji panike, poteškoće u spavanju, u koncentraciji….)

Neki baner

•          Da im je viktimizacija od partnera ili drugih osoba uzrokovala i gubitak samopouzdanja te da su postale ranjive i uznemirene.

•          Da je utjecaj nasilja dalekosežan, jer ne utječe samo na žene koje su žrtve, već i na njihove obitelji, prijatelje i društvo u cjelini.

Prestanimo kriviti žrtvu

Bi li da to znate, prihvatili opravdanje za “šale” o silovanju, kako je stand up kao takav, kritika društva kroz apsurd, koja proziva odgovorne i poziva na reakciju? 

Bi li se i dalje smijali na skeč; “Žene zaslužuju šamar” ili “Ovo silovanje se moralo dogoditi”

Jer ako bi, nije ni čudo što živimo u svijetu u kojem je ona sama kriva;

jer se previše razgolitila,

Jer je hodala sama u sumnjive sate

Jer se izazovno našminkala

Jer se previše  smijala

Jer je “slala signale” I “koketirala”

Jer je previše pričala

Jer je neprestano kvocala…

Moralno upitne osobe kao odraz društva

Slobodom govora branimo one koji misle da je zbog toga, što sjedi sama za šankom, zaslužila da je povuku  za kosu, uhvate za vrat, lupe glavom o pod I nasilno u nju svrše.

Slobodom govora branimo one koji od toga rade vic.

I ne osjećamo sram.

Jer se mi borimo protiv tabua.

Protiv cenzure.

U što smo se to, do vraga, pretvorili?

*izvor FRA – Agencija Europske unije za temeljna prava

Neki baner