Oprost je plemenita gesta, osobito kad ga prije svega dajemo sebi i kad mirne duše nastavljamo svoj život nakon nekog razočaranja. No, istina je da u biti mnogo češće praštamo drugim ljudima, jer smo željni ljubavi i pripadanja, željni njihove potvrde da vrijedimo, nekud pripadamo i da smo prihvaćeni baš takvi kakvi jesmo. Međutim to nikada nije istinska ljubav a ni prijateljstvo. To je trgovanje emocijama. To je pregovaranje i spuštanje vlastite vrijednosti. To je naivno gaženje po vlastitoj osobi.
U moć oprosta istinski vjerujem. Vjerujem da je ljekovito moći okrenuti novu stranicu bez zamjeranja koje je kao uteg na duši, ali… Isto tako vjerujem da ne zaslužuje svatko nastaviti koračati s nama. Ne zaslužuje svatko ponovno mjesto u našem životu ako nas je jednom jako povrijedio.
Oprostiti dakle? Da.
Pružiti novu priliku? Ne uvijek.
Osobito ne, ako je netko već imao gro prilika da ispravi neke svoje postupke. Ako smo opetovano praštali a svaki put bivali iznova povrijeđeni. Ako je netko bio toliki egoist pa se sam doveo u poziciju da nas izgubi.
Jer ako se netko svojski trudi da vam zagorča život i da vas otjera od sebe, tada se nema pravo čuditi niti žaliti, kad se jednom umorite i odete svojim putem.
Iluzija ljubavi
Stoga, nemojte da iluzija ljubavi bude onaj kamen spoticanja koji vas svaki put vrati u začarani krug bola, nadanja i opetovanih razočaranja. A to se često događa kad se vežete uz ideju nekog odnosa i sebe uvjerite da je ta osoba za vas “jedina” i da samo s tom osobom možete biti sretni.
To je strah od samoće prikriven nadanjem i iluzijom ponovnih pokušaja. Jer bojite se krenuti ispočetka. Bojite se budućnosti, jer donosi neizvjesnost, jer u vama postoje naučene ideologije o tome kako vam “već prolazi vlak” i kako “vam je krajnje vrijeme da se skrasite.”
Sva ta uvjerenja i društvene poštapalice rade protiv vaše sreće. Govore vam da kao jedinka niste dovoljno dobri i da ste društveno prihvatljivi samo ako ste u dvoje, pa makar u toj vezi ili braku bili najnesretnije ljudsko biće na planeti.
Međutim, iako imaju svoja mišljenja i stavove po pitanju veza i braka, drugi ljudi ne moraju živjeti vaš život. Ne moraju s tom osobom koja vas je sto put povrijedila sjediti za istim stolom, ni spavati u istom krevetu. Ne moraju svjedočiti lažima koje ta osoba hladno servira svakog dana, niti moraju nositi na svojim plećima teret svih tih emocija i tog odnosa. Stoga njihova mišljenja doslovno nisu važna.
Upiranje prstom
Lako je osuditi onog u čijim cipelama nisi nikad hodao, a izazov je pokušati razumjeti. Većina ljudi bira ovo prvo i smatra to svojim pravom. S druge strane, posve su nemoćni ispraviti greške u svom životu i unaprijediti vlastite odnose.
Vidimo to svakodnevno u komentarima po društvenim mrežama. Stav svatko ima, ali ga rijetki znaju iznijeti argumentirano, bez napada i uvreda upućenih prema drugome. Razni naučeni obrasci, neznanje i ideologije šire se kao pošast, a mržnja prema svemu i svakome tko se trudi biti drugačiji, buja kao gljive poslije kiše.
“Pretrpi radi djece.”
“Šta će ti ljudi reći?”
“Svi će te ogovarati.”
“Ostat će sam/a.”
“Misliš da ćeš boljeg naći?”
“Pa svi su isti! Misliš da mene moj nije prevario? Ne budi naivna… To su muškarci.”
“Samo mu se omaklo… Ne zamaraj se time.”
“Je l’ dolazi kući? Dolazi. Je l’ financira djecu? Financira. Sretna si i budi tiho. Proći će ga.”
“Pa što ako nekad zagalami ili te malo ćušne? To ti pokaže da si mu i dalje draga…”
“I mene je moja prevarila, ali se smirila. Bude i tvoja.”
Naslušate se takvih naivnih izjava, naivnih ljudi i povjerujete u njih. Povjerujete da je laž normalna, kao i udarci i prevare. Povjerujete da je normalno biti nečiji otirač i da je to svakodnevica u svim domovima diljem planete, ali nije.
Ljubav ne boli, prijatelji ne lažu
Istina je da partner koji voli, niti laže, niti vara. Istina je da pravi prijatelji ne zabijaju nož u leđa. Istina je da ti majka koja te voli, uvijek raširi svoja vrata i privije te u svoj topli zagrljaj i ne tjera te da ostaješ u vezi ili braku gdje si nesretna. Gdje te netko tuče, ponižava ili na bilo koji drugi način maltretira i zlostavlja.
Istina je da ljubav ne boli. Istina je da imamo pravo na svoj duševni mir i da neki ljudi ne zaslužuju više ni sekundu u našem životu. I to nije “ludost”, niti “hir”, niti “razmaženost”, to je potreba.
Istina je da imaš pravo otići. Imaš pravo odabrati bolje za sebe.
Imaš pravo i oprostiti ali odbiti nekome ponovno odškrinuti vrata.
Oprost znači da nećeš teret prošlosti nositi i dalje na svojim leđima i dopustiti da ti naruši budućnost. Ali oprost ne znači da se vraćaš na staro i da si se obavezan/a vratiti.
Odgovornost prema sebi
U svojim sam knjigama “Tama” i “Svjetlo” mnogo pisala o iluzijama i stereotipima. O raznim “moranjima” koje društvo nameće, ženama osobito. O slici “žene svetice” koja šuti i trpi, kako bi svi oko nje bili sretni dok se ona emotivno raspada. O tome kako većina ljudi zapravo ne zna što je prava ljubav i kako žive razne oblike patologija i toksičnih odnosa koje zovu ljubav, a koji s ljubavlju nemaju nikakve veze. Objasnila sam kako se takvi stavovi osvijeste i kako se iz takvih začaranih krugova izlazi. Kako se osvijesti vlastita snaga i vrijednost i kako se gradi svoja osoba ali i svoja sreća.
Jer nitko vam neće dati ono za čim sami ne posegnete. Nitko vas neće poštovati ako sami po sebi gazite. Ljubav vam neće pružiti onaj tko ne zna što je ljubav. Jer taj ne zna voljeti, ni sebe sama, ne zna se ponašati zdravo u odnosu. Vaše je pravo ali i vaša obaveza da zaštitite svoju osobu, svoj dignitet i svoju budućnost.
Vaše je pravo ali i obaveza da nekim ljudima trajno zatvorite vrata. Bilo da se radi o partnerstvu, poslu ili nećem što ste smatrali da je prijateljstvo.
Jer duge ljude ne možete promijeniti, ali sebe možete zaštititi od njih. I možete se okružiti novim, toplim, iskrenim i dobrim ljudima. Onima koji imaju na umu vašu dobrobit i vaše emocije. Takvi ljudi zaslužuju druge prilike, ali ironično rijetko kad se dovedu u situaciju da bi prvu priliku koju su kod vas dobili, i prokockali. A to meni osobno, mnogo govori.
S ljubavlju,
M.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com. Trenutno aktualne seminare i izazove pogledaj na lionmedia.hr
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com