Trudna sam…

Trudna sam…..
Nakon mukotrpnog perioda, ja sam trudna! Sretna, neopisiv osjećaj. Redovito idem na kontrole. Sve je u redu. Dolazi sedmi mjesec trudnoće. Nešto nije u redu s tobom. Bojim se. Doktor ništa ne govori. Umiruje me.

Naručuje me za 5 dana ponovno na pregled. Dolazim preplašena. Jako se bojim. Zabrinuta sam za tebe. Ležim na stolu u suzama. Ne znam što ti se događa. Doktor govori da je proširen pielon. Ne znam što priča. Ne razumijem ga. On me smiruje i govori da postoji mogućnost da se nisi popiškio. Govori da sada nesmijem paničariti. Samo da moramo pratiti situaciju. Dolazim ponovno za 3 dana. Pielon je sada još veći. Još širi. A ja….ja sam se izgubila u boli i strahu. Doktor ugovara pregled sa još jednim izvrsnim doktorom i objašnjava mu što se događa. Ja sam izvan sebe. Nemogu se pomiriti sa činjenicom da nešto nije u redu. Dolazim ponovno za tjedan dana. Situacija je ozbiljna. Stanje je sve gore i gore. Doktori rade ultrazvuk i promatraju slike. Pričaju na latinskom. Ne razumijem ni riječi i sve sam više u komi. Pregled je gotov. Silazim sa stola i izlazim u čekaonicu.

Zvat će me kad odluče što će samnom. Sekunde su dugačke kao sati. Vrijeme kao da stoji. Čekam. Sada ne plačem. Sama sebi govorim da je sve u redu. Otvaraju se vrata i čujem kako izgovaraju moje ime. Dižem se i krećem prema ordinaciji. Sjedam za stol i dižem pogled pun straha prema njima. “Ovako gospođo, situacija je takva da Vašem djetetu nešto nije u redu sa bubrezima.” Suze mi stoje na rubu. Oni idu dalje sa razgovorom. “Postoji mogućnost ako Vas porodimo kroz koji dan da djetetovim bubrezima bude bolje. Suze su krenule. Ne mogu se više kontrolirati. Ispričavam se zbog njih. Ali one samo klize niz moje lice. Umiruju me i govore kako će sve biti u redu. Puštaju me da se smirim. Razgovaramo dalje o situaciji i problemu. Pristajem na porod. Ugovaramo termin. Dolazim kroz par dana u bolnicu. Doktor me čeka i poziva me na zadnji pregled. Jako se bojim.

adorable-20374_1920

Tresem se. Ulazim na ultrazvuk i ništa nije obećavajuće. Konačna odluka doktora je da dođem sutra u bolnicu sa stvarima. Došlo je i sutra. Stojim pred vratima i bojim se pozvoniti. Zvonim, nitko ne otvara. Čekam. Zvonim ponovno. Otvaraju se ogromna vrata. Ulazim i predstavljam se. Ljubazna sestra me pogleda i kaže: “doktor Vas čeka.” Ispunjujem papire i smještaju me u sobu. Idem na posljednji razgovor sa doktorom i potpisati još brdo formulara. Doktor samo govori kako će sve biti u redu. Sutra je porod. Jako se bojim i ne znam što me očekuje. Cijeli dan sam izvan sebe i molim se da je sve dobro. Došla je noć. Ja ne spavam. Ne mogu. Bojim se. Ujutro ulazi sestra i u čudu me pogleda i kaže: “pa Vi ste spremni? Naravno da sam spremna. Nisam ni spavala.” Krećemo prema box-u. I kreće procedura pripreme i poroda.

Neki baner

Rodila sam. Bubrezi nisu dobro. Oštečenje je veliko. Suše se. Oštečenje je IV i V stupnja. Prošlo je tri dana i odlazimo doma. Jako sam sretna i tužna u jednom. Dolazimo doma i provodimo 3 tjedna kod kuće. Došao je dan kad se vraćamo u bolnicu i krećemo sa pretragama i liječenjem…. Pregledi su dugački, snimanja,vađenja krvi, provlačenje kamera do bubrega. Boli te. Znam. Bojiš se. I ja. Prolaze mjeseci i mjeseci. Pretraga za pretragom. Tebi je sve gore. Na terapiji si. Podnosiš je dobro. Jako si hrabar. Prošla je i godina, a tebi stanje nije ništa bolje. Veliki si borac. Vidim to. Ponosna sam na tebe. Prolazi i druga godina. Još uvijek smo u bolnicama. Nešto se događa! Tebi se stanje stabiliziralo! Budi se vjera u meni. Ne vjerujem što čujem. Boriš se i dalje. Prolazimo pakao liječenja. Prolazi treća godina. Dolazimo na razgovor. I tada čujem naljepše riječi svijeta, “MAMA VAš BORAC JE DOBRO.”  Oštećenje koje je ostalo je minimalno. Toliko minimalno da se više o njemu ne isplati pričati. Čestitam Vam. Uspjeli ste.

Pamela

Neki baner