Je li sva tuga svijeta morala skupiti baš samo u meni? Dokle li će tu ostati? Nemojte, molim vas! Podijelite je malo i drugima. Ne previše, jer ne želim da itko pati, ali ni ja ne mogu izdržati više.
U meni čuči kamen koji je pretežak. Pritišće moje srce svom silinom. Želim biti voljena. Voljena na način na koji i ja volim. Iz srca, cijelom svojom dušom. Tijelo uopće nije bitno. Kada ti jednom netko dodirne dušu, ništa više ne može biti isto. Znaš da je to prava ljubav. Sve ono prije što si nazivala ljubavlju, nije to bila. I sve drugo, oko tebe, što je sada i što će biti, ne može biti ni blizu osjećaja dodira duše.
On bi se u igri dotakao onoga najdubljeg u meni i nastavio dalje. Za mene to nije bila igra. Zavoljela sam cijelim svojim bićem. Kada je to shvatio, otišao je.
Objašnjenja su suvišna
Ne želim moliti, ne želim ni objašnjavati da ja nisam kao druge. Mogao je i trebao je to sam shvatiti, da je htio. Ne otvaram svoje srce svakome. Zapravo, ne otvaram ga nikome. On je bio taj, koji je ne htijući, to učinio, a da nije ni shvatio.
Za mene ne postoji nitko drugi, niti će ikada postojati. To što smo mi imali, doživi se, ako imaš sreće, samo jednom u životu.
Zahvalna sam mu na tome što mi je pokazao kako ljubav izgleda. Iako ja nisam mogla, nadam se da će i njemu netko dotaknuti dušu. Samo da zna kakav je to osjećaj. Vrijedi svake boli, vrijedi svih besanih noći. Vrijedi, jer samo ako si doživio takvu ljubav, znaš da je vrijedilo živjeti.
Ali, sada vas ipak molim…samo malo manje boli.
H. Š.
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
