Tvoje svjetlo – dopuštaš li mu da sjaji?

Dopuštaš li svjetlu da sjaji kroz tebe? Odražavaš li svoj unutarnji sjaj? Ili dozvoljavaš svijetu oko sebe da ti ga priguši?

Dopuštaš li sebi biti oni tko jesi? Dozvoljavaš li svojoj duši da pleše? Živiš li ispunjeno iznutra ili dozvoljavaš vanjskome da te umanji?

Tko si kad nitko ne vidi? Sjaje li ti oči onim posebnim sjajem? Ili su ga ugasile boli i tuđi udarci.

Gdje si u svom životu sada? Tamo gdje želiš biti? Ili slušaš dušu kako bolno vrišti, a nemaš se snage pomaknuti?

Ideš li smjerom kojim oduvijek želiš ići? Ili je taj put zatrpan negdje duboko i uvjeravaš se da mora tako biti.

Neki baner

A znaš li da…?

Taj sjaj u tebi nikad neće nestati. Da te duša nikad neće prestati dozivati. Da će ti život uvijek nuditi nove prilike. I neće nikad odustati od tebe.

Znaš li da imaš posebno mjesto. I da bez tebe ovaj svijet ne bi bio isti. I da je tvoja svrha neopisivo važna. I da ćeš kad je kreneš ispunjavati uistinu ti biti Ti.

Znaš li da će život ionako proći, vrijeme otići u zaborav…

Ali kako ćeš ga proživjeti?

Hoćeš li se na kraju kajati? Hoćeš li žaliti za svime što je ostalo neučinjeno, jer te strah sprječavao da se pokreneš?

Hoćeš li nastaviti živjeti u sivilu i boli?

Možeš ako hoćeš.

To je tvoj izbor koji ti nitko ne može osporiti.

Ali možeš se i usuditi.

Polako početi nešto mijenjati…

Više slušati dušu, a manje ego. Osjećati intuiciju i srce, a razum malo pustiti po strani. Pitati se konačno tko si ti?

I što ti želiš?

A ne stalno ispunjavati prohtjeve svih ostalih.

Tvoje svjetlo neka sjaji

Jer gdje si ti?

Kada ćeš ti doći na red? Kada ćeš se opet od srca smijati? Duša se radovati?

Neki baner

Probuditi se s osmijehom i ispunjeno zaspati. Očima ispunjenim suzama zahvalnosti.

Sa svjesnošću da raj kreće iz nutrine prema vani. I da te okružuju toliki blagoslovi.

Dok u prsima osjećaš neopisivu snagu Ljubavi.

A srce šapuće: ovako želim živjeti!

Iva Bradarić

Neki baner