Možda si i ti jedna od onih žena koja se cijelo vrijeme prilagođava. Kojoj su kroz čitav život postavljeni i izdiktirani različiti ultimatumi. Možda si od ranog djetinjstva naučila slušati. Ako nije bilo po njihovom, ne bi bilo. Ti si jednostavno nestala.
Još uvijek se sjećaš kako te je otac podsjećao kako u svakom trenutku svog života moraš znati tko si, što želiš i kako to ostvariti. On te naučio da budeš ambiciozna i da kidaš u životu. Nije bilo mjesta za pogreške i propuste. S druge strane, majka je htjela da se udaš i da suprugu ugađaš.
Morala si biti primjer za starije braće i sestre. Možda su na tebi griješili, a možda ispravljali neke svoje pogreške. Bila si protočni bojler za njihove aspiracije i želje. Kuda je to sve otišlo? Gdje se nastanilo? I zašto si poslije tog, super odgoja, ti ona koja je na kraju dana zbunjena? Primaš komplimente kako si dobro odgojena.
Prolaze li bolje loše djevojke?
Još uvijek si zbunjena jer si naučena da kažeš ne sexu, drogi, alkoholu, cigaretama, eksperimentiranju. Promatraš ostale djevojke kako uživaju u sebi i svom tijelu dok si ti sva zgrčena. Ne znaš što napraviti. Momci su te optuživali da si frigidna i ukočena. Dakako, nisu znali da si doživjela seksualno nasilje. No i da su znali, bi li razumjeli?
Zbunjena si jer gledaš žena koje imaju sve. Uživaju, putuju i uzimaju sve. Nikom se ne ispričavaju. Čini se da su slobodne. I poželiš i ti da nisi čudakinja koja je okružena knjigama, poželiš okusiti seks za jednu noć. Poželiš da se napiješ i da zaboraviš one stvari što će oni reći. Ti si svjesna da ti ne plaćaju račune,ali se ipak bojiš.
Opet pogledaš one prkosne djevojke, njihove haljine i ples na egzotičnim Maldivima dok bezbrižno poziraju. Čini se da nemaju nikakvih problema. Čini se da uživaju punim plućima. Kao da sutra ne postoji. Poželiš na jedan dan da možeš zbaciti sve te silne okove koji su ti nametnuti.
Oslobađanje
To je proces. Ne ide bez suza, boli, krivice, kajanja. Oslobađa se sve ono što je utisnuto, zakopano. Ako te jedan dečko ostavi, s njim se aktiviraju traume iz djetinjstva. Dok se god s njima ne suočiš, i dalje ćeš zapinjati u surovom labirintu. Kucaju na vrata sve te silne lekcije.
One dolaze u obliku bolesti, iščekivanja, straha, neizvjesnosti, ostavljanja, gubitka, boli. Sve dok ne naučiš. Sve dok ne zavoliš sebe. I pitaš se, što je meni ovo trebalo? A trebalo je i treba.
Kroz poraze ćeš naučiti biti pobjednica, Nakon toga nećeš dopustiti da te itko više zgazi, Nakon tog bolnog procesa, nikad nećeš doći u situaciju da ti je potreban papir diplome da ti dokaže koliko vrijediš. Ti ćeš biti sigurna da si dovoljno dobra i vrijedna. Zato trebaš učiti, a život je toliko čudesan da ti neće dopustiti da odeš prije nego sve to naučiš
Konačna pobjeda
Moć dolazi kada se prestaneš uspoređivati s drugima. Lako je to reći, dok život konstantno nudi primjere drugih života. Često se analiziraš i pitaš je li moglo drugačije. Učiš i na tuđim i na vlastitim greškama. Najdragocjenija lekcija je da si autentična, posebna i nitko nije kao ti.
Nitko ne može određene stvari napraviti kao ti. Nitko ne može voljeti kao ti. Nitko ne može davati kao ti. Nitko se ne može smijati kao ti. Nitko ne može proći kroz sve te kušnje i izazove kao što si ti prošla. Nijedna od njih nema tvoj stil i tvoju snagu. A kada to shvatiš, neće biti kraja tvojim pobjedama.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
