Malo tko nije čuo za vile, zar ne? U modernoj kulturi najčešće su zapamćene kao lijepe mlade žene s krilima leptira ili vilinkonjica. Kao djeci nam je takva slika urezana najviše kroz lik Zvončice iz popularnog Petra Pana.
No, jeste li znali da se vile mogu pojaviti u raznim oblicima i s raznim namjerama? Kao i u svemu ostalome, i vile možemo podijeliti na dobre i zle.
Za sam početak, objasnit ću što su to vile. One su mitološka stvorenja i iako smrtne, njihov je životni vijek znatno duži od ljudskog. Govori se da se rađaju iz kapljica rose ili iz pupoljaka crvenog cvijeća poput maka. One žive u oblacima, na livadama, potocima, u šumama. Dakle, usko su povezane uz prirodu i njezine elemente. Vile navodno utječu na vremenske neprilike; pa tako dobre vile rastjeruju tuču, a zle ju mogu izazvati. Zaslužne su za obilne žetve ili pak sušu.
Možemo ih pronaći u raznim obličjima jer su mnoge od njih mjenjoliki. Neke vile pretvaraju se u zmije, neke pak u labude. Govori se čak i da ih je moguće zateći u obličjima u kojima svoj oblik ne mijenjaju u potpunosti, pa se tako spominju i vile nalik sirenama u kojima zadržavaju riblji rep, ali gornji dio tijela ostaje u obliku žene. Ili se pojavljuju u obliku lijepe žene s nogama labuda.
Vile najčešće bivaju zapažene po predivnoj pjesmi i vilinskome kolu koje najčešće plešu uz jezera i ušća rijeka. Nerijetko možemo naići na priče u kojima se vile sprijateljuju s junacima i pomažu im. U prošlosti su tako vile često pomagale ljudima u nevolji i liječile im rane ukoliko bi se ranjeni našli u opasnosti.
No, jeste li znali da su se vile na našim područjima i rađale? Danas vam upravo donosimo jednu od takvih predaja. Legenda o lijepoj vilinskoj princezi Zori i muškarcu Jagoru ostavila je tolik trag da je u srcu Hrvatskog zagorja jedno brdo dobilo naziv upravo zbog njih. Ako vas zanima priča koja stoji iza brda nazvanog Viljak, zavirite u video u prilogu.
rođena je 1987. godine u Zaboku. 2015. godine završava Strukovno i umjetničko učilište Zabok smjer grafičkog dizajna. Iako je cijeloga života pokazivala ljubav prema pisanoj riječi, prvi roman je napisala sa dvadeset godina. Sedam godina kasnije, 2014. godine objavljuje prvi roman, psihološki triler „Štorka“ u privatnoj nakladi. Roman je ubrzo zadobio simpatije publike i kritike, te je 2017. godine dobio i drugo izdanje. 2016. godine objavljuje horor „Durgina kuća“. 2017. godine objavljuje nastavak psihološkog trilera „Štorka“ pod nazivom „Štorka Manifest“, a 2018. godine objavljuje jedan od svojih prvih napisanih romana, SF triler „Dedivinacija- Nacija psihoze“. Članica je „Hrvatsko zagorskog književnog društva“.
Osim romana, Jelena piše kolumne za online časopis „Kvaka“, kratke priče i članke za „APortal“ i vodi satirični blog pod nazivom „Blogodakanje“. Osim pisanja Jelena se bavi ilustriranjem i slikanjem, te je do sada imala nekoliko samostalnih izložba slika. Svoju ljubav prema umjetnosti upotpunjuje sviranjem bas gitare i klavira.
