Viseći mostovi…

Moja se šutnja mora nadisati
i najesti tvoje odsutnosti.
Težina oko misli koje
zaleđene plutaju kroz bol
udara u moje lukobrane.
Ne postoji mjesto u meni
na kojem sam sigurna.
Vrijeme pokazuje svoje pesti.
U mojoj tišini ja se ne žurim.
Riječi su tek viseći mostovi.
Branka Cukrov – Belak
Neki baner