Za tebe zauvijek izgubljena…

Hoćeš li se iznenaditi
kad sutra srce na dlanu
mi više ne ugledaš
i u zjenama samo hladnoću osjetiš ?
Hoće li ti misli
dotaći spoznaja
a u u grudima zajecati praznina?
Hoćeš li osjetiti glad
koju sav kruh svijeta zasititi ne može?
Eh, dragi moj !
Ljubavlju si se mojom pojio,
nježnošću i brigom hranio,
u hladnim noćima svog beznađa
riječima mojim toplim grijao.
Bila sam tu…
tvoja sjena
sa suzom u oku
koju nisi primjećivao.
Tvoj anđeo utjehe
kojem si krila
svojom hladnoćom lomio !
Na vapaje moje
za kapljom ljubavi
gluh si ostajao…
Promatram;
vjetar raznosi vrijeme
ko’ potrošene stranice
davno pročitanih novina.
Pogledaj!
Danas je čak i nebo zaplakalo!
al’ ovaj put ne zbog mene…
Zbog mene toplo more nečijeg osmjeha
i iskra u oku plamti…
Danas
izgubljena za tebe
postajem…

 

Neki baner