Zašto bi pristala na nečije manje ako imaš ideju svog većeg?

S godinama nekako pojačano doživljavam i promatram svijet oko sebe. Istovremeno, čini mi se često da ostatak svijeta s godinama, čini baš suprotno. Ljudi postaju nekako otporniji, debelokožniji. Nisam sigurna je li ovo zadnje ispravna riječ ili ju izmislih upravo. Kako god, ja eto, kao da se izlažem, usprkos uputama. Kako suncu tako i životu. Još više. Još jače. Na istom sam, dapače, u velikoj mjeri zahvalna. Ignoranciju promatram kao jednu od najvećih bolesti današnjice. Također, od raskošne lepeze brojnih strahova i bolesti koje su udobno servirane društvu, osobito ženama, pomirba s manjim od onog što uistinu želiš, bila bi isto, nekako si mislim, u vrhu najgorih izbora. Gdje se to „manje često skriva i ostvaruje?

Apsurd pod terminom daddy issues

Žene su, nažalost, istrenirane da, na svjestan ili nesvjestan način, kad stvari pođu po krivu, traže krivicu u sebi. Pa postoje neki „milozvučni“ termini kojima se ovo društvo jako voli razbacivati. Ti termini su, nažalost, često upereni prema ženi i njenom rodu. Poput, primjerice, termina daddy issues. Možda ima nešto u tome.

Ali, i dalje ne razumijem zašto je uperen isključivo prema ženi. Nečijoj kćeri. Dok istovremeno, u samom njegovom nazivu, glavnu ulogu nosi on. Daddy, otac, tata. Međutim, kćeri su te koje se optužuju da imaju issues. Vojska psiholoških stručnjaka uperila je sva svoja znanja da pomognu lišiti žene tog termina.

Ovo društvo jednostavno voli da je žena pacijent. Žrtva. Osoba kojoj je potrebna pomoć. U cijeloj filozofiji daddy issues-a, nitko se ne pita zašto ga neke kćeri imaju i što je to otac radio krivo da kći na kraju ima neki problem. Poteškoću. Sindrom. Uvjerenje. Obrazac ponašanja. Naprotiv, čak. Nerijetko se koristi, nažalost i među ženama, termin daddy issues da bi se opravdalo nezadovoljavajuće, da ne kažem seratorsko, ponašanje svakog muškog odabranika u bliskoj budućnosti. To ovom društvu odgovara.

Od upiranja prstom u žene, jedino je bolje kad žena sama sebi to radi. S dijagnozom daddy issues pucamo direktno prema kćerima. I istovremeno, zatrpavamo medijski i digitalni prostor s morem maminih stranica gdje imamo izvore informacija i savjeta za novopečene, pečene i buduće majke. Dok za očeve ne vidim baš izvore informacija ni instrukcija za ulogu. Kakvog li apsurda! Ovo je još jedan primjer zatomljenog svojeg većeg u opravdanju nečijeg manjeg.

Neki baner

Na životnoj vagi stani na stranu vlastite sreće

Žene, vjerovale ili ne, ponekad nije problem u vama. Koliko god društvo voljelo lijepiti na vas rodne etikete. Možda najveći problem žena utoliko leži upravo u lažnoj pomirbi i vlastitom uvjerenju da za njih ne postoji bolje.

Pa onda nekad odabereš ljude jer vidiš određeno dobro u njima. Zeznuto je kad si toliko fokusirana na to dobro da ga uvećaš maksimalno. Pa oslijepiš na sve manje dobro. Pa se na kraju, ukalupiš u tu finu jednadžbu. Pomirbu s prosjekom.

Prosjekom jer ga ionako vidiš oko sebe na svakodnevnoj bazi. Frendice ti se na isto žale. I ekipa se ponaša kao da je to normalno. Pa povremeno i sebe uvjeriš da je to normalno. I da si se uklopila. Kažu, pripadnost je jedna od bitnih ljudskih potreba koju bi valjalo namiriti. Osjećaj pripadnosti – check. Ali, kakva je to pripadnost koja te na kraju otuđuje od tebe same? I bi li te to, što si nazvala pripadnošću, trebalo činiti više sretnom ili nesretnom? Nije sve u omjerima, ali daj na životnoj vagi stani na stranu vlastite sreće.

Kako? Ne znam. Ali, počni s ovim. Budi iskrena sama sa sobom. Što/tko te čini (ne)sretnom? Pokušaj. Ne ide. Pokušaj opet. Boli. Nema veze. Daj opet. Gore, dolje. I evo te. Lakše se diše. Teže je nego što zvuči. Ali, itekako izvedivo. Izaberi svoje veće.

Ne silazi na tuđe nizine dok si u svojim visinama

Bez brige, ima još onih „ludih“. Oni koji napuštaju loše poslove. Veze. Odnose. Koji su razbili granice društvenih očekivanja i taknuli divotu slobodnog življenja. Oni žive u smjeru svog mira i sreće. Bez obzira kako se to činilo okolini. A, negdje sam vidjela šaljivu sliku kreme na kojoj je pisalo – lubrikant za životne savjete i mišljenja direktno u vašu guzu.

Nasmijah se pošteno. I stvarno, potražnja za proizvodom sa šaljive slike, u današnje vrijeme, svakako bila bi u porastu. Izuzetna je kvaliteta slušati drugo mišljenje, znati ga prihvatiti. Pa čak nekad, po potrebi, i usvojiti. Međutim, još je izuzetnije i kvalitetnije čuti drugo mišljenje, prihvatiti ga. I unatoč tome, odabrati svoje. Svijet je pun savjeta, preporuka i pametovanja.

Možda i ja sad zvučim kao da pametujem. Ali, nije mi to namjera. Ja itekako znam da ništa ne znam… A ti znaj da, ponekad, ti sama znaš što je najbolje za tebe. To zna svatko tko živi po svom. Tko je spreman na uspone i padove. Greške i lekcije. Na kraju dana, tvoji su. Osjećaj odgovornosti neprocjenjiv je. I nekad, što drugima liči na raspad, može biti tvoj sastav. Zato ne živi od tuđih reakcija, savjeta, mišljenja i preporuka.

pristati na manje

person in white pants with white nail polish
Photo by Taryn Elliott on Pexels.com

Ako netko uvećava tvoju sreću kad si sretna, to je blagoslov. Ako netko poveća tvoju tugu kad si tužna, to nije obećavajuće. Ljudi koji te pune, a ne prazne. I kava sa sobom, obavezno. I odluka da ne silaziš na tuđe nizine dok gradiš svoje visine.

Pristaj na svoje veće i vrati manje onom kome pripada

Žene nekad pristaju na manje jer ih je društvo uvjerilo da je to normalno. I da je svima tako. Ali, na kraju dana, nema to puno smisla sa smislom života. Zašto? Pa ponajprije, nekako mi se čini da osjećaj manje vrijednosti slijedi tu istu pomirbu s manjim.

A zašto bi itko živio život s osjećajem manje vrijednosti? I zašto bi itko prihvatio nečije manje ako ima ideju za svoje veće? Pristani na svoje veće i vrati manje onom kome pripada. U smislu privatnih, poslovnih ili bilo kakvih odnosa. A, osobito onog odnosa koji imaš sama sa sobom.

Neki baner