Božićni vijenac jedan je od onih ukrasa koje često stavljamo gotovo automatski. Otvorimo kutiju s dekoracijama, izvadimo lampice, kuglice… i naravno – vijenac ide na vrata. Jer tako se to radi. Oduvijek. No jeste li se ikada zapitale zašto baš na vrata? I zašto nam taj krug zimzelenih grančica tako snažno stvara osjećaj doma, topline i blagdanskog mira?
Odgovor je puno dublji (i stariji) nego što mislimo.
Krug koji traje duže od Božića
Priča o vijencu ne počinje s Božićem, nego tisućama godina ranije. U antičkoj Grčkoj i Rimu vijenci od lovora, masline ili hrasta bili su simbol časti, pobjede i životne snage. Nosili su ih pobjednici, vojnici, vladari.
Ali važniji od samog bilja bio je oblik – krug.
Krug je od davnina simbolizirao vječnost, beskonačnost i stalno obnavljanje života. Bez početka i kraja. Baš kao priroda.
U doba zimskog solsticija, kad su noći najduže, a dani najkraći, ljudi su zimzeleno bilje doživljavali gotovo čarobno. Dok sve oko njih miruje i umire, ono ostaje zeleno. Živo. Postojano.
Zato su domove kitili grančicama i vijencima – kao tihi poziv svjetlu da se vrati.
Od poganskih običaja do božićne simbolike
Dolaskom kršćanstva stari običaji nisu nestali – samo su dobili novo značenje.
Zimzeleno bilje počelo se tumačiti kao simbol vječnog života, a krug kao Božja beskonačna ljubav.
U srednjem vijeku božićni vijenac nosio je dvostruku poruku:
- s jedne strane, drevnu potrebu čovjeka da prizove život u doba tame
- s druge, nadu i svjetlo Kristova rođenja
Crvene bobice božikovine podsjećale su na krv, oštri listovi na krunu od trnja, a cijeli vijenac postao je simbol nade usred zime.
Zašto baš na vrata?
E sad dolazimo do onog najvažnijeg pitanja.
Vrata su granica.
U gotovo svim kulturama ona predstavljaju prijelaz između vanjskog svijeta – neizvjesnog, hladnog, ponekad opasnog – i unutarnjeg prostora doma, sigurnosti i topline.
Zato su se upravo na vrata oduvijek stavljali zaštitni simboli, amajlije i znakovi dobre sreće.
Božićni vijenac preuzeo je tu ulogu:
- čuva dom
- štiti obitelj
- i istovremeno poručuje: dobrodošli
U nekim dijelovima Europe postojao je i običaj darivanja zimzelenih vijenaca susjedima kao znak mira i prijateljstva.
Drugim riječima – vijenac nije samo ukras, nego i tiha komunikacija s drugima.
Kada je vijenac postao dekoracija kakvu danas poznajemo?
U 19. stoljeću, osobito u viktorijanskoj Engleskoj, dom postaje mjesto estetike i osobnog izražavanja. Ulazna vrata postaju „lice kuće“, a vijenac njegov potpis.
Časopisi su objavljivali savjete kako izraditi savršeni vijenac, pojavljuju se prvi kupovni ukrasi, a tradicija se širi Europom i Amerikom.
Od tada pa do danas, vijenac se mijenjao – ali nikad nije nestao.
Zašto ga i danas volimo?
Možda zato što, čak i ako ne razmišljamo o njegovoj povijesti, nešto u nama zna.
Kad stavimo vijenac na vrata, kao da kažemo:
- ovdje je dom
- ovdje je toplina
- ovdje je vrijeme da se uspori
I možda je baš zato taj jednostavan krug grančica jedan od najmoćnijih božićnih simbola.
Tihi čuvar doma.
I nježna najava da je blagdansko vrijeme – konačno – stiglo. 🎄🤍
Ivana Matas, rođena u Splitu, gdje odrasta i školuje se, po struci diplomirana pravnica, voli pisati, voli životinje, voli zdrav život i kvalitetnu zdravu prehranu te je svoju ljubav prema zdravom životu spojila u jedno i krenula pisati članke na temu zdravlja.
