Zašto su žene u vezama tako „opsjednute“ partnerom?

Pokušavao sam dugo odgonetnuti što se to nekim ženama događa kada se zaljube, pa potpuno izgube sebe? Odjednom kao da za njih nitko drugi i ništa drugo ne postoji. Posve ih preuzme ta opsesija drugim bićem pa ono što ih je činilo jedinstvenima totalno izblijedi.

Više ne čitaju, ne putuju, niti izlaze. Više ih ne zanima ni omiljena serija na tv-u, koje su još do pred koji dan s nestrpljenjem iščekivale. Zanemaruju prijatelje, zanemaruju obitelj i potpuno su posvećene svom partneru. Jedinom objektu njihove pažnje.

Zašto se ženama događa da se u vezi potpuno izgube?

Ne, nisu ni svi muškarci iznimke, ali kod nas je to ipak u puno manjem mjerilu. Mi nastavljamo održavati odnose koji su nam važni, baviti se svojim poslovima, hobbyima, izlascima i životom. Za nas život nije stao jer smo upoznali nju. Samo je dosegao jednu lijepu točku i doživio ispunjenje.

Neki baner

Međutim mnoge žene kao da prestaju živjeti i postojati kada se zaljube. Dan im se svede na kavu između čekanja poruka i poziva. Za izlazak s njim i ponovno iščekivanje istog. Na beskrajne analize što je zapravo htio reći s onim što je rekao i gdje sad. S kim je i što radi? Misli li na nju i zašto joj se nije javio u proteklih pola sata?

Isprva to bude slatko. Ta privrženost, zaljubljenost i pripadanje nekom novom. S vremenom to postane pakao. I za ženu koja tako živi i za muškarca s kojim je. On se osjeća kao da je pod stalnim nadzorom i doslovno mu fali zraka, a ona treba njegovu pažnju, poruku, poljubac, zagrljaj, sve vrijeme i stalno iznova. Kao novi fiks. Njegova pojava i odsutnost njoj su kao droga koja se smjenjuje u valovima i intenzitetu.

I dok je ona u najvećem zanosu, on gubi interes, prekida odnos i bježi. I onda se postavlja pitanje tko je tu kriv? On postane čudak koji je ostavio curu koja mu se u potpunosti dala, a njoj ostaje slomljeno srce i osjećaj bezvrijednosti.

U trenutku postaje jasno da je posve sama. Jer dok je proganjala njega i molila za njegovu pažnju, zaboravila je posve sve ljude oko sebe. Iznenada nitko od prijatelja i nije pretjerano oduševljen kad ona zove na kavu, niti je itko voljan samo tako ostaviti svoj život i interese i poletjeti k njoj da je sasluša i tješi. A ona upravo to očekuje. Očekuje da će se sva prijateljstva i poznanstva nastaviti točno tamo gdje ih je ostavila prije više godina ili mjeseci. No to tako ne ide.

Ljudi nisu igračke koje možeš kao krpene lutke odbaciti u neki kut, da tamo skupljaju prašinu dok se ti baviš zanimljivijim stvarima, pa im se onda vraćati kako ti se hoće. I ne, ti ljudi nisu ništa krivi. Dapače ostali su izdani od strane tebe koja si nakon što si se zaljubila, posve zaboravila na njih i njihove osjećaje.

Ubila si ženu u sebi jer si se pretvorila u vješalicu oko njegova vrata, koja bez njega ne zna tko je i ništa je ne zanima. A na kraju si zbog toga i ubila vašu vezu. Sada je pred tobom trenutak suočavanja sa samom sobom i ponovnog otkrivanja tko si? Jesi li još ista osoba koja si bila kad si ga upoznala?

Koja je čitala, plesala, istraživala i voljela turske sapunice ili si postala netko nov? Netko tko je nadam se izvukao debelu lekciju iz tog lošeg iskustva. Netko tko se odlučio voljeti, cijeniti, razvijati i njegovati sve odnose u svom životu, a ne samo onaj ljubavni, ma koliko bio važan.

Netko tko je odlučio sebe staviti ispred svega i svih, ma koliko ponekad boljelo, jer je tako jedino ispravno. I biti si najbolja prijateljica a na najveći krvnik.

Nadam se da si pronašla put ako si se ovdje već pronašla. Ja ti svakako samo želim dobro.

Marin

Neki baner