Ako postoji univerzalna ženska navika u prosincu, onda je to ponovno gledati iste blagdanske filmove koje znamo napamet. Replike? Znaš. Rasplet? Znaš. Svejedno – upališ ih. I to s istim žarom kao da se radi o premijeri života.
Ali zašto? Zašto nam te iste radnje, isti soundtrack i isti sretni završeci daju toliko topline?
Vrlo jednostavno: blagdanski filmovi su emocionalna sigurnost.
U svijetu koji je brz, nepredvidljiv i često grub, ovi filmovi su mali komadić predvidljive radosti.
Znamo da nas neće slomiti.
Znamo da nas neće razočarati.
Znamo da će se sve završiti dobro.
U njima postoji red, smisao, nježnost.
I naša duša to obožava.
U blagdanskim filmovima sve ima ritam i taj ritam liječi
Kad gledaš “Sam u kući”, “Love Actually” ili neku modernu Netflix romantičnu božićnu sapunicu (znamo da ih voliš, i da, opravdano!), događa se nešto zanimljivo:
tvoj mozak se opusti jer zna što dolazi.
Predvidljivost je trenutni odmor za živčani sustav.
A ženi koja nosi tisuću misli dnevno treba baš to – trenutak u kojem je sve jasno, jednostavno i puno topline.
U blagdanskim filmovima nije stvar u radnji nego u emociji
Ti filmovi nisu realni.
Znamo to.
Tko se zapravo zaljubi u ženomrznog uredskog šefa kroz 7 dana snijega i kolača?
Nitko.
I baš zato ih gledamo, jer prikazuju svijet kakvim ga želimo, a ne kakav jest.
Gledajući ih, podsjećamo se da:
– nježnost postoji
– ljudi mogu biti dobri
– ljubav je moguća
– sve se može posložiti
– a i najhladniji dani mogu završiti osmijehom
Nostalgija je najveći začin božićnih filmova
Blagdanski filmovi aktiviraju jednu od najjačih ljudskih emocija: nostalgiju.
Podsjećaju nas na djetinjstvo, na neke stare božiće, na vrijeme kad smo vjerovale u magiju bez ikakvog razloga.
Zato se žena uz njih smiri, omekša i otopi.
To nisu samo filmovi – to su portali u sigurnost.
Kad kažemo da nas božićni filmovi “griju”, mi zapravo mislimo:
“Vraćaju me u verziju sebe koja je imala vremena za sanjarenje.”
I zato ih puštamo i u pozadini, dok kuhamo, dok čistimo, dok radimo.
To je emocionalno grijanje prostora, isto kao lampice i miris vanilije.
Možda je i razlog taj što u blagdanskim filmovima uvijek postoji druga šansa.
Netko nekome oprosti.
Netko se vrati.
Netko prizna ljubav.
Netko se otvori.
A žene, ma koliko jake bile, u sebi nose nježnu potrebu da im život ponekad pruži upravo to – znak da je moguće krenuti opet.
A možda je razlog još jednostavniji:
Blagdanski filmovi su način na koji žene pune srce.
Kao emocionalni vitamin D usred zime.
Zato ih gledamo 400 puta – jer svaki put ispune neki dio nas koji je tijekom godine ostao prazan.
Foto: Canva
Zaključak:
Zato, draga moja, gledaj svoje filmove opet i opet.
Nisu to samo filmovi.
To je tvoja duša koja se odmara.
Tvoje srce koje se podsjeća.
Tvoja nada koja se vraća kući.
Ako postoji terapija u obliku filma – onda je to upravo božićni klasik koji znaš napamet i svejedno ga voliš.
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
