Prosinac je sezona u kojoj žene postaju… hm, recimo to otvoreno malo nježnije, malo mekše, malo više otvorene za ljubav. Čak i one koje cijele godine glume ledene kraljice.
Ali zašto? Zašto baš taj mjesec, ta svjetla, ta glazba, ta atmosfera? Zašto nam srce odjednom kuca sporije, dublje, toplije?
Svijet je sporiji i nježniji
Prvo: zima usporava ritam, a kada se ritam uspori, žena napokon čuje vlastite emocije.
Drugo: svjetla grada podsjećaju nas na mogućnost čuda, onih malih, osobnih, tihih.
Treće: prosinac ima neku nježnu estetiku koja miluje žensku psihu — topli napitci, pahulje, lampice, šalice, meki džemperi, filmovi u kojima se ljudi ljube na snijegu.
Nije čudo da romantika procvjeta upravo tada.
A možda je razlog puno jednostavniji:
U prosincu žene dopuste sebi ono što su cijele godine stavljale na čekanje – osjećati.
I kad žena ponovno osjeti, ona postaje romantična.
Ne zbog muškarca, ne zbog nekog romantičnog filma, ne zbog običaja, nego zato što se ponovno spoji sama sa sobom.
Prosinac je, zapravo, ljubavno pismo žena svom vlastitom srcu.
Možda nas prosinac omekša zato što je to jedini mjesec u godini u kojem je društveno prihvatljivo biti… emotivna. U ostalim mjesecima malo stišavamo srce, zatežemo ramena, držimo se “razumno”. A onda dođe prosinac i odjednom je normalno pustiti suzu na reklamu, normalno poželjeti zagrljaj, normalno poželjeti toplinu. Zato nas zatekne taj val romantike – jer se napokon ne borimo protiv vlastite nježnosti.
A tu je i nešto što rijetko priznajemo: prosinac nas podsjeća na ono što mislimo da je moguće u ljubavi. Ne onoj savršenoj s filmskog ekrana. Nego onoj maloj, stvarnoj – u zajedničkom kuhanju čaja, u poljupcu pod imelom, u smijehu na hladnoći, u sitnicama koje ne koštaju ništa, a nose sve. Žene vide te male trenutke i požele ih. Ne zato što su sanjarke, nego zato što znaju da su vrijedni.
I možda je pravi razlog taj da prosinac dođe kao emocionalni prijelaz, između onoga što je bilo i onoga što dolazi. U tom prozoru od nekoliko tjedana, žene otvaraju svoje unutarnje prostore, čiste staru bol, prave mjesta za ono što žele pozvati u svoj život. A gdje je prostor, tu odmah dođe i romantika. Jer romantika nije samo ljubav prema nekome. To je i ljubav prema životu.
Foto: Canva
Završna misao:
Prosinac nas ne mijenja – on nas samo vraća nama.
Vraća nas u verziju žene koja još uvijek vjeruje, koja još uvijek sanja, koja još uvijek zna da je njezino srce stvoreno za velike osjećaje.
A u trenutku kada dopustiš toj verziji sebe da zasja, romantika ti dođe kao prirodan odgovor svemira.
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
