Jedan je od onih dana kad me apsolutno svi totalno izluđuju. Gdje god se okrenem, kud god pogledam – kaos. Nemam mira ni trenutak. Tišina je nešto što ne postoji, mob ne prestaje zvoniti, poruke ne prestaju stizati i svi nešto jebeno hoće od mene. Ljudi olabavite.
Ne znam što se to zbiva, ali gube se smjernice, gubi se čak i ona zadnja linija neke kvazi pristojnosti. Ne stigneš ni na wc a da telefon ne zvoni. Ne stigneš podići glavu od kompa. Ne stigneš udahnuti a da te netko za nešto ne zahalta. Ugrize do kosti, ko pitbull i ne pušta, dok ne dobije injekciju.
Daj ovo, daj ono. Daj vamo, daj tamo. Zovi ovog, zovi onog. Sve ok, to je posao… ali ne razumijem ljude koji ne kuže da jebeno radim i da se ne mogu, ne stignem i ne želim baviti njihovim privatnim sranjima. De ono idite si tražit psihića.
Jeste svjesni koliko ste naporni? Koliko s tim odbijate od sebe? Koliko vaša 18-ta poruka za redom ima efekt u mojoj glavi koji se zove – goni se u mp3 (samo zamjeni raspored) i odjebi od mene za sva vremena.
Go get yourself a life! I sjaši s mog.
Danima me boli kičma. Pobrao sam neku virozu i jednostavno sam nadrkan. Treba platit pdv, treba dati plaće, treba odraditi hiljadu i jedan sastanak, potpisati milju papira, odjuriti na sto i jedno mjesto, uz sve to poželiš pojesti nešto da ne crkneš od gladi i odspavati barem 6 sati da drugi dan možeš iole funkcionirati kako bi opet mogao cijelu peripetiju posla, života i tuđih sranja koliko toliko podnijeti.
I još moraš gutat onu knedlu u grlu koja ti dođe na kraju dana, kad staneš pod tuš i sjetiš se njenog lica.
Svima je loše, svi imaju problema. Svačije probleme trebaš saslušat, jer si savjestan i okej i stalo ti je do ljudi. Ali ima dana, poput današnjeg, kad ne možeš egzistirati ni u vlastitoj koži. Kad ti ni posao, ni zrak, ni okolnosti, ni vrijeme, ni vlastiti mozak nisu dragi i jedva ih podnosiš.
U takvim danima, dajte zraka. Ne samo meni, svakome. Pustite druge ljude da dišu. I bit ćete si dobri sljedećih n godina… budite dosadni, sebični, naporni i pametujte, pa ćete stanovati u Nedođiji, pokrajina Odjebi, adresa MP3 (okreni redoslijed). I nećemo se čuti nikad pa ni onda.
I to je jednostavno tako.
Marin
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
