Ovih dana kruži po mrežama inicijativa za zabranu vezanja pasa.
Dakle, nisam klasičan ljubitelj pasa i mačaka i svakako nisam za mnogo toga vezano za kućne ljubimce, što danas držimo normalnim. Ne želim psa u kući, ne može u moj krevet, ne volim osjetiti pasju slinu na ruci, nozi ili ne daj bože na licu.
Ne podnosim pseće dlake u juhi, u salati, niti na trenirci. Nije mi prihvatljivo skidati mačje dlake sa stola, s moje kose ili sa šlaga na torti. To sve rezultira time, da nisam dobro prilagođena za blizak suživot sa životinjama i zato ih nemam.
No, ako držiš svog psa na lancu ne sviđaš mi se nimalo!
Pas nedvojbeno osjeća i pokazuje privrženost prema tebi. Kako se nosiš s njegovim pogledom dok ga vežeš na lanac? Pas nedvojbeno pokazuje tugu, ako je tužan. Kako se nosiš s činjenicom da si ga vezao i time ga povrijedio, rastužio i razočarao? Pas nedvojbeno pokazuje povjerenje prema vlasniku. Jesi li svjesna da si izdala njegovo povjerenje, ako si ga vezala na lanac?
Ako nemaš prostor za psa, nemoj ga imati!
Ako ga vežeš zbog njegove sigurnosti, znači da mu ne možeš pružiti normalan život bez lanca? Tada ga nemoj imati!
Zar stvarno trebamo razglabati da li je prihvatljivo vezati lancem biće koje voliš? Zar se stvarno moramo boriti za osnovna ljudska prava žena? Zar stvarno moramo potpisivati peticije da se crkva prestane uplitati u školstvo?
Zar stvarno trebamo borbu protiv političara koje smo sami birali, a bespotrebno nam otežavaju život? Zar stvarno trebamo potpisivati peticije za stvari koje nam se događaju, a ispod su crte zdravog razuma i obične ljudske suosjećajnosti? Zar stvarno moramo??
Dakle NEMOJTE:
- krasti
- vrijeđati
- lagati
- naturati svoju vjeru
- fizički, psihički i seksualno zlostavljati djecu
- fizički, psihički i seksualno zlostavljati žene
- fizički, psihički i seksualno zlostavljati starce
- pijani ili drogirani sjedati za volan
- pijani ili drogirani dolaziti doma svojoj obitelji
- ogovarati, vrijeđati i omalovažavati svoje prijateljice
- vezati lancima životinje i ljude
- zlostavljati bilo koga, bilo kad i bilo gdje
Živimo u 21. stoljeću!!
Do kad ćemo vuči za sobom osobine čopora iz prahistorije? Stavljamo umjetne trepavice na oči i gel u guzice, a u mozak nikako da ubacimo nešto od ljudskosti!
Vozimo aute koji s nama komuniciraju, a doma sa ženom i djecom komuniciramo šakama!
Žene rađaju žene, koje mrze žene. Žene rađaju muškarce, koji ih tuku i siluju. Žene i muškarci vole životinje, koje vežu lancima.
Zar nismo odavno trebali ispuzati iz kamenog doba??
Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me bocnuo netko kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Zloba je štetna za jetru, a patetika… patetika je tek tihi ubojica duše.