Najdraža moja Nina…
Našao sam pismo koje si pisala Ani. Krenuo sam da razgovaram s njom, morao sam lažima stati na kraj… i slučajno sam vidio pismo. Prepoznao sam tvoj rukopis. Uzeo sam i počeo čitati rečenicu po rečenicu i grlu mi je bila knedla, koju nisam mogao progutati. Ona je otišla po sok, bila je nekako čudna i prestrašena. Bila je žalosna. Kada je vidjela da u ruci držim pismo koje si poslala njoj,iz ruku joj je sve palo i razbilo se u hiljadu komada. Tako su i naša srca zadnjih par mjeseci.
Sve se to odvilo brzo i znam da sam pogriješio, kada sam se prebrzo predao. Odustao sam, kao da si mi bila prolazna avantura. Nikada nisi, niti bi ikada mogla biti. Ti si meni za zauvijek. A priznajem… povrijedio sam i tebe i Anu. U njoj sam vidio bijeg od nas, utjehu koju nisam imao u tebi. Voljeli smo se ali smo se i udaljili. Zapeli smo u surovoj svakodnevici. Ti u jednom kutku ja u drugom, dijelio nas je zid. Onaj kojeg smo sami postavili između nas dvoje. Nevidljiv ali čvrst i naizgled neprobojan.
Ona je znala da nećemo moći zajedno trajati. Svaki put kada bi mi se približila vidio sam tebe, osjetio tvoj miris. Na mome licu i tijelu bili su tvoji dodiri, okus tvojih usana nosio sam na svojima. Bila si moja sjena. Što sam te više htio zaboraviti to sam te jače volio i falila si mi.
A Ana je bila tu, šutjela je i voljela me u tišini. Bila je sve što sam u početku imao kod tebe. Znam da si mi one večeri kada sam te ostavio, htjela reći da si trudna, da nosiš moje dijete a ja sam k’o zadnja budala otišao. Ostala si gledati za mnom, nisi plakala ali sam te slomio. Ne samo tebe već i sebe i dijete koje raste u tebi. Ostavio sam ono najdraže i najdragocjenije. Ponos koji obje imamo je loš znak za našu vezu ali sada smo pametniji i jači. Shvatio sam da ne smijem brzati i da te moram razumjeti. Znam da želiš ostvariti snove i da želiš živjeti. Kao i ja. Ali znam isto da jedno bez drugog ne funkcioniramo.
Ljubav je samo jedna. Nikakvi ju putevi ni loši znakovi ne mogu rastaviti. To nam je bio kao izazov koliko smo spremni čekati jedan drugo.
Želim te vidjeti ,želim te opet osjetiti blizu. Želim naše zajedničke stvari u našem stanu. Želim raskrčiti put koji smo si zatvorili, taman na skretanju u smjeru sreće. A čeka nas. Moramo urediti sobu za našu bebicu, želim te oženiti, želim da si zauvijek moja. Želim da budeš sretna i da uspijemo zajedno graditi život, korak po korak. Stepenicu po stepenicu. Toliko toga je pred nama. Još nije kasno da nastavimo naš put.
Ana i ja smo dugo razgovarali, oboje smo shvatili da je kraj najbolje rješenje. Žao mi je što sam je uvukao u tu mrežu laži. Srce me boli što sam tebe izgubio a nju lagao, no ona je pametna cura i zaslužuje boljega koji će je stvarno voljeti. Ja znam voljeti samo tebe, ja znam biti bolji samo za tebe. Molim te javi se, moramo se naći i dati si novu šansu, moramo u ime ljubavi i našega djeteta koje raste u tebi. Nikada te nisam prestao voljeti i želim biti uz tebe, podržavati te i želim da se uz mene osjećaš sigurnom. Daj nam šansu da promijenimo tijek i da zakopamo ponos i inat. U ime svih naših godina, trenutaka ljubavi, pažnje i prošlosti. Osjećam da i ti to želiš. Znam da me voliš. Kada budeš spremna,znaš gdje sam. Čekat ću te…
Igor!
To be continued…
Story by: Josipa Petek & Josipa Milas
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
