Često viđam ljude koji pomažu, rado se odazivaju na humanitarne akcije i u neka vremena u godini to je baš lijep prizor. Sigurna sam da ljudi u Hrvatskoj rado i često pomažu drugima u neprilici. Ono što je jako ljigavo i licemjerno su ljudi koji pomažu da bi mogli manipulirati, ili oni koji momentalno traže neku drugu uslugu.
Nekoliko puta susrela sam se tim hotimičnim spletom u ljudskom postupanju. I fakat je odvratno. Osjećaj u kojem gledaš čovjeka u lice i on ti kao pomaže velikodušno, a sve je na njemu tako prozirno. I način na koji to radi i namjera koju ima. Lažna velikodušnost. Gadi mi se od svega u toj priči o lažnoj velikodušnosti, najviše što je taj netko uvjeren da sad ima pravo postavljanja nekih uvjeta i ima neka očekivanja.
Istina je da svi duboki i kvalitetni odnosi počivaju na iskrenosti i uzajamnosti.
Ali pomažeš drugima jer te veseli pomoći i osjećaj da si nekome mogao biti koristan u ključnom trenutku je neprocjenjiv. I ne razmišljaš o vraćanju. Nebitno je kako će reagirati osoba kojoj si bio milosrdni Samaritanac. Ne trebaš ni zahvalu i jednostavno ne očekuješ ništa. Jer si u iskazanom milosrđu dobio sve. I zauvijek. I sretan si da se možeš i znaš tako ponašati.
Ponekad to utječe jako na tvoju komociju, ali u tome i je kvaka. Jer nekog akumuliranog materijalnog viška za nečiji ključni trenutak nemaš. Ali imaš vrijeme i volju. I želju. I ona nađe put do potrebnog. Nekad je najlakše dati novac. Puno teže je dati svoje vrijeme, iskreno suosjećanje koje nisu samo riječi. A opet se ne ufurati u film da si spasiteljica svijeta koji bez tebe neće biti bolji, manje gladan, gol i bos.
Puno je u iskazivanju velikodušnosti nijansi koje trebaš odvojiti od vlastite sebičnosti.
I svatko je zamjenjiv. Jer ako ne pomogneš ti, učinit će to netko drugi. Ili će tražiti pomoć za drugoga. Budi onakav kakav želiš da drugi budu prema tebi. Možda nisu i neće biti. Jer imaju svoju nesretnu priču. Ali ti možeš stvoriti sretni trenutak nekome. Ne čekaj sutra. Ni Božić. Ni kampanje po društvenim mrežama ni nečije Instagram selfie humanitarke.
Samo se okreni oko sebe. Ako prođe 20 min u kojem nećeš primijetiti da bi nekome dobrodošao tvoj osmijeh, zagrljaj ili topla ljudska riječ onda povlačim svaku riječ koja je stvorila ovaj tekst. Odoh iskoristiti svojih 20 minuta…
Generacija prošlog stoljeća, po struci diplomirani kateheta i sveučilišni specijalist za odnose s javnošću. Mama dva osnovnoškolca. Volim putovati i pisati, i veseliti se poput malog djeteta.