Srce mi je lupalo kao divlje. Aparati su zvonili oko mene, od čega me prožimao još veći strah, pa mi je srce podivljalo do kraja. Osjećala sam ga u grlu, a žila kucavica na vratu, malo što nije eksplodirala. Užurbani koraci, šumovi glasova, dodavanje malih bočica i injekcije koje idu u moju bocu s infuzijom. Na tren dok je dovod infuzije stao, vidjela sam kako je uz cjevčicu prema gore, krenula tamno crvena tekućina i znam da sam pomislila kako je neobično što tekućina curi prema gore. Nakon toga crvenilo je nestalo, kroz vene je jurnulo nešto hladno što me u trenu ošamutilo.
Rekli su mi da su prošli dani, u kojima sam samo na mahove dolazila k svijesti. Nisu mi lagali. Nisu mi više obećavali da će sve biti dobro. Znali su da su mi oštetili organe, koktelima tableta koje nisam smjela uzimati. I znam da su se mnogi od njih molili Bogu da preživim.
I ja sam željela preživjeti zbog njih, jer nisam željela da me netko nosi na savjesti. S druge strane, znala sam da je sve ovo moja kazna, zbog pomišljanja na oduzimanje vlastitog života. I sad dok sam se borila za svaki udah i gledala kako moje tanašne ruke postaju još tanje, shvaćajući da sama ne mogu podići ni glavu s jastuka, donesena je odluka da ću živjeti. Pod svaku cijenu.
Ponovno ću ustati iz ovog kreveta. Ponovno ću pjevati glasno i vrtjeti se u piruetama na sred ulice. Ponovno ću trčati i smijati se onako iz dubine duše.
Ponovno ću se zavoljeti. Oprostit ću si sve loše misli i postupke. Ponovno ću biti ja. Ma koliko trajalo, ma koliko boljelo, koliko žrtve tražilo. I nikada više neću dopustiti da drugi odlučuju o mojoj sudbini. Niti ću dozvoliti da mi netko u ruku stisne tabletu za smirenje, potapa me po ramenu i kaže: “Ma sve će biti dobro.”
Što bi to točno trebalo biti dobro? Pa ti ni ne znaš što mene muči. Neće to nestati zbog jednog sedativa. To će nestati snagom moje volje…
Živjet ću i nećete me nositi na savjesti, ali vi koji ste me ovdje doveli, više nećete nositi bijelu kutu i nazivati se doktorima. Moja bitka za mene, protiv vas, tek počinje.
A ti ljubavi… gdje god da jesi… oprosti što ne znam ni da li si bio ovdje. I oprosti što zbog tebe ne plačem. Nadam se da ni ti ne plačeš zbog mene.
Helena
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!