Ako smo se još kao Duše ovo dogovorili, onda se ne mogu ljutiti

Ako sam te jednom davno izabrala, kako se mogu na tebe ljutiti? Ako smo se jednom davno iz pozicija duše dogovorili da ćemo se susresti i zajedno ovdje lekcije učiti, kako ti mogu sad zamjerati?

Ako smo se jednom tamo negdje Gore zagrlili i dogovorili da ćemo zajedno na Zemlju sići i kroz život se negdje dotaknuti, kako te sad mogu osuđivati?

Jer ako sam ja trebala naučiti oprostiti, tako što ćeš ti mene povrijediti, onda ti mogu samo zahvaliti. Zahvaliti na naučenoj lekciji, ponovo te dušom zagrliti i dalje krenuti.

Jer iz pozicija duše mi smo isti. Samo u različitim dogovorima što ćemo jedni drugima činiti.

Ova spoznaja toliko može bol umanjiti. I na kraju je potpuno izbrisati. Jer ovu igru zvanu život smo izabrali zajedno igrati.

Neki baner
Duše

Nekad samo kratko, jednu lekciju… Nekad dužu dionicu… A nekad si uputiti samo jednu rečenicu, možda neizrecivo bitnu, a opet usputno u prolazu.

Pa ako smo birali One koji će doći s nama ovamo na ovo igralište života zajedno se igrati, ima li smisla kroz tu igru se ljutiti? Ili je s Više razine promotriti.

Pa osvijestiti da smo došli ovdje kroz svoje izbore, da smo si obećali ostaviti putem znakove… Dogovore, labirinte, lekcije…

Kako bi istinski život iskusili, odigrali uloge koje smo izabrali.

I onda jednom kad završimo opet se Doma vratili.

Pa se kao čiste duše opet zagrlili u Bezuvjetnoj Ljubavi.

Iva Bradarić

Neki baner