Promatrao bih hod žena. Graciozan, lagan. Nije bilo važno tko je ona, hoću li je upoznati ili ne. Hoću li s njom prozboriti koju riječ, ili ćemo se samo mimoići, uz usputne poglede. Oduvijek sam volio samouvjerene žene. One koje se dobro osjećaju u svojoj koži, one koje znaju da su lijepe zbog svog stava, zbog svog pogleda na svijet. One koje znaju da je ljepota divna stvar i da ju svatko promatra one prve tri sekunde jer je zgodna, ali kasnije, malo znači…
Ljepota…
Koliko je zapravo važna? Koliko je zapravo presudno biti lijep? U današnjem društvu, čini se neupitnim početkom svega. Poslovnog odnosa, ljubavne veze, prihvaćanja u društvu. No što je ljepota zaista i što je to zaista lijepo? Skladno tijelo, osmijeh, crte lica, pune usne? Mišići? Duge noge u minjaku? Ona tijela žena i muškaraca, popeglanih do neprepoznatljivosti, na billboardima diljem grada?
Zar smo kao društvo toliko plitki da se sve svodi na to kako netko izgleda? Nažalost jesmo. Neosporno jesmo.
Svatko bi slagao, pa tako i ja, kad bih rekao da se ne okrenem za zgodnom ženom. Ali ona je samo zgodna. Ona nema u mojoj glavi ime, ni osobnost. Nema ništa stvarno i dohvatljivo osim te prividne, ljepote na prvi pogled. A ako se i susretnemo, često se desi nakon samo nekoliko razmijenjenih rečenica, da ona nikada ne bi ni mogla postati stvarna, jer ne zrači ničime. Ostaje zgodna. Ostaje lijepo tijelo koje će izmamiti uzdah, okretanje, komentare i muškaraca i žena. Ali one prve rečenice. One su presudne. Presudne su usne koje ih izgovaraju i oči koje sjaje ili ne. A obično ne sjaje. Obično shvatim na prvu da je ili plitka ili nezainteresirana za razgovor i voli izigravati neuhvatljivu. A ja? Nisam tip koji bi nekog molio da sa mnom popije kavu. To je možda napeto nekim drugim muškarcima. I neka im je.
Njene usne moraju biti s blagim osmijehom, njena pažnja usmjerena na ono o čemu razgovaramo, a njen glas topao i mek. Mora se znati izražavati i ophoditi, mora imati mjeru kao što moram i ja. Barem u tim prvim rečenicama. Barem dok se upoznajemo. Mora imati dušu ili ono što bi na sceni zvali Faktor X. Da bi postali prijatelji ili ljubavnici, stvar je ista.
Ljepota je u njenom umu. Ali kao da to rijetko koja zna. Nauče se našminkati, graciozno hodati, koketno smijati, biti samozatajne i neuhvatljive… sve nauče, ali rijetke shvate, da je njihov um, njihova najveća snaga, njihov atribut koji nikada neće trebati ni puder ni maskaru. Nikad neće trebati zatezanje bora ni farbu za kosu. Nikada neće trebati dijetu.
Često pomislim – Kakva šteta. Da ti je barem lutko netko rekao, da se mladost ne može zadržati. Da će te godine stići i da to nije kazna, već dar. Da te male borice oko očiju nisu kazna, već nagrada, da je tvoj smijeh, onako grlen, pun i potpun, najljepša melodija koju može čuti bilo tko, tko te zaista poznaje ili tek želi biti dio tvog svijeta. A tvoje rečenice, bile duge i nepresušne, ili kratke i britke, onaj wow efekt koji će još danima odzvanjati u kutku nečijeg uma.
Ljepota… toliko je važna svima a toliko sporedna. A um… toliko moćan, da mu ni desetinu tajni još nismo otkrili…
Marin
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
