Bekim Sejranović: “Ljepši kraj”

Procijenjeno vrijeme čitanja: 2 minutes

Ovo je moj prvi susret sa djelom Bekima Sejranovića i moram priznati da sam zbog snage pisanja i saznanja o njegovom preranom odlasku, nosila tjeskobu u stomaku i gutala knedle čitajući.

Svaka stranica romana “Ljepši kraj” Bekima Sejranovića odiše usamljenošću i osjećajem promašenosti života glavnog junaka. Radnja se paralelno dešava u Oslu i u jednoj kolibi u Bosni.

U prirodno nemilosrdnom Oslu nije teško postati depresivan, a pogotovo ne kada si otpušten s posla na fakultetu i kada te ostavi žena. Sa željom da odtuguje, naš junak odlazi u Bosnu i životari u kolibi svoga dede. Ma gdje se našao, on svoju sudbinu kao teret vuče sa sobom i traga za smislom svoga postojanja. U kolibi piše dnevnik i na taj način nam pripovijeda paralelnu priču vraćajući se sjećanjima u Norvešku u prošlost i analizirajući je ironično i kritično prema sebi.

Tako saznajemo o njegovoj vezi sa Cathrine, o njegovoj sebičnosti, zatvorenosti, mijenjanju žena, drogiranju, toplini i hladnoći bez trunke uvijanja i želje da nam se junak dopadne, ali usprkos tome, strašno me je nervirao i u isto vrijeme mi se sviđao i željela sam da pronađe svoj mir jer mi je to jedino imalo smisla.

Neki baner

Dešavanja u Bosni su također tjeskobna jer bira da živi tako kao da se tim životom kažnjava. Susret s rođakom Salihom kojeg vidi nakon mnogo godina je apsurdan poslije par čašica, kako samo na Balkanu može biti, a poslije pijanstva suludo normalan. I baš iz tog i takvog odnosa počinje da se piše nova priča.

Brutalna iskrenost neprilagođenog, neprihvaćenog i iznad svega usamljenog junaka ovog romana čini doživljaj vjernijim i mučnijim i stoga je ljepši kraj zaista nešto što je bilo potrebno.

Čitajte s radošću,
Vaša Tatjana

Neki baner