Kako biste proživjeli život da vam netko kaže kada ćete umrijeti?
1969., New York, sedmogodišnji Simon Gold, njegova dvije godine starija sestra i najbolja prijateljica Karla, jedanaestogodišnji brat Daniel i trinaestogodišnja sestra Varya, na Danijelov nagovor, odlaze Ciganki o kojoj kruže priče da može pogoditi dan nečije smrti. Goldovi su kao i sva djeca, znatiželjni i naivni. Ni slutili nisu da će im taj susret promijeniti živote u potpunosti i da od tog trenutka više nikada neće biti isti.
Simon i Karla ostaju zaprepašteni datumom te nakon nekoliko godina, nakon očeve smrti, bježe u San Francisco, grad prilika i različitosti koji će im pružiti sve što New York nikada ne bi.
Roman je podijeljen u četiri dijela u kojima pratimo Goldove i njihove tužne sudbine. Simon je drugačiji, privlači ga isti spol i svjestan je da kao takav mora pokušati pronaći sreću u liberalnom gradu na zapadu. Ali ako nisi na čistu sam sa sobom, teško ćeš bilo gdje biti miran.
Karla je oduvijek bila drugačija od ostatka obitelji, u svome svijetu, zamišljena i maštovita. Ona također pokuša pronaći smisao svog postojanja u San Franciscu, kroz opasne mađioničarske točke. Ali, i nju neprestano muči taj datum koji je prije puno godina obilježio njen život.
Daniel si nikada nije oprostio odnos prema mlađem bratu i sestri i cijeli ga život progoni odgovornost za taj dan kada je uništio život vlastitoj obitelj. Njegov je život jednoličan, siguran i najveća mu je opsesija kazniti osobu odgovornu za svu tugu u njegovu životu.
Varya je jedina te davne 1969. dobila malo drugačije proročanstvo od braće i sestre i to joj je obilježilo budućnost opsesijama i strahovima. Brinula se za majku Gertie i posvetila život znanosti i genetici kako bi pokušala promijeniti ono što je, možda ipak na kraju zapisano u zvjezdama.
“Kako ste mogli povjerovati u to smeće?”, tiho upita.
Ovo me pitanje mučilo od samog početka knjige. Bih li povjerovala takvom proročanstvu, bih li se uopće usudila otići gatari i suočiti se se onime što mi kaže. Kako bih živjela dalje? Koliko nam tuđe riječi znače i koliko nam mogu biti važne?
Roman me zainteresirao čim je izašao i čim sam pročitala o čemu se radi. Početak je bio vrlo obećavajuć, zaintrigiralo me proročanstvo i jedva sam čekala vidjeti kako će se životi djece Gold odvijati. Moram priznati da me nastavak nije toliko vukao, nisam se “uhvatila” i na trenutke su me glavni likovi čak i živcirali. Simonov egoizam, Karlino “ludilo”, Varyijina hladnoća. Zašto su dopustili da im to proročanstvo toliko uništi živote? Zašto su bili tako slabi… A s druge strane, bi li bili jednaki i da nisu bili suočeni sa zadnjim danom svog života?
Tek me Varyijina priča ponovo uvukla u roman i napokon sam se uživila i pomalo počela spajati kockice.
Budite uporni, nemojte odložiti knjigu jer je puna zanimljivih pitanja i dvojbi, otvara dimenziju samopropitivanja te tjera čitatelja na suočavanje s vlastitim strahovima. Autorica nas hrabro suočava s pitanjem smrtnosti, propituje smisao religije i nemilosrdno opisuje ljudski karakter kao nešto vrlo labilno i sklono sugestijama, a lišeno vlastitih stavova i nažalost, često puno strahova i nemogućnosti suočavanja s onime što ga čeka.
“Gledati u budućnost vjerojatno je značilo biti nezahvalan, izazivati sudbinu; slobodna sadašnjost bila je priviđenje koje bi moglo iščeznuti skine li pogled s njega.”
Izdaje: Profil
Izvor: Books, Movies, Music
Rođena sam 30.3.1987.u Rijeci. Magistra sam edukacije Engleskog jezika i književnosti i Njemačkog jezika i književnosti. Udata sam i imam dvogodišnjeg sina. Volim filmove, glazbu i knjige, a najviše uživam u putovanjima i dobroj hrani. Oduvijek rado pišem osvrte na pogledano i pročitano te obožavam dijeliti glazbene liste razne tematike.
