Pozdrav Nikolina!
Dobila sam tvoje pismo,pomalo čudno ali shvatljivo. Čitam i ne znam dali da plačem ili se smijem? Sva ona sreća koju sam imala u sebi je nestala. To je kraj. Kraj svega onoga što je bilo lijepo ali nije bilo moje. Stalno te spominje,a ja samo k’o luda klimam glavom i grlim ga. Nikada te nije zaboravio niti neće. Ta zaljubljenost koju je osjećao prema meni… sve je to zabluda. Štit kojim se brani od tebe.
Ti si zaboravila da postoji ljubav, jer ti je sve bilo pred nosom. Sve ti je postalo svakodnevica. A on te voli i uvijek si znala ga možeš imati. On je došao do kraja zida i tražio je utjehu. Sreli smo se slučajno. Sjedio je i ispijao pivo gledajući tvoju sliku i nije ni trepnuo. Bio je tako neodoljiv i tako usamljen. Bilo mi je teško prići mu jer nisam znala što osjeća i kakav je. Nisam znala što mogu očekivati. Ali skupila sam snagu i došla sam mu kao utjeha. Kao bijeg.
Pogledao me svojim predivnim velikim očima, a u njima je vladala samo tuga. Tuga čovjeka koji voli ali nije voljen.
Pogledao me svojim predivnim velikim očima, a u njima je vladala samo tuga. Tuga čovjeka koji voli ali nije voljen.Loš osjećaj. Jer ja njega volim ali nisam voljena. Ja sam njegova prolazna avantura. Sjela sam do njega i počeli smo razgovarati. Prvo što je rekao, držeći u ruci tvoju sliku, tužnim glasom:“To je ona. Moja sreća ali i tuga. Moja sreća ali i moja nesreća.“ I zašutio kao da više nema ništa za reći. Prolazilo je vrijeme i pogledao me. Moje je srce počelo lupati kao da će stati. Počeli smo razgovarati o svemu. I na kraju je rekao da budem uz njega kada ostane sam. Nisam onda shvaćala što to znači ali samo sam mu rekla da ne brine. Valjda je to onda bio znak da te ostavlja. Htjela sam mu dati vremena. Biti mu potpora. I jesam. Prohodali smo. Najljepših mjesec dana. Imaš pravo kada kažeš da je poseban. I je. Ali tebe voli. Nosiš njegovo dijete. Da je to znao prije, nikada me ne bi pogledao. Nikada ništa ne bi bilo između nas. Kada si rekla da voli samo jednu imala si pravo i znala si da si to ti. Samo ti.
Nisam mu ništa rekla još. Želim da se nađemo i da porazgovaramo u dva oka. Neću mu se javljati na pozive. Ne mogu, nemam snage. Sve je to šok. Spoj sreće i tuge. Galame i tišine. Ali znam i ti znaš da mora saznati. Morate razgovarati. Dogovoriti se. Niste više samo vas dvoje. U tebi raste novi život. Spoj vaše ljubavi. S jedne strane te shvaćam, jer se brineš za posao, za faks… želiš osigurati budućnost. Jer znam da je ovo dijete bilo planirano. Ali on se jednostavno u tome svemu pogubio.
Iako ga volim osjećam da mi ne pripada. Srce mi se slama na komadiće…. vjerujem da poznaješ taj osjećaj ali jedino je ispravno pustiti ga. Tako je najbolje za sve. On pripada vama dvoje i vi pripadate njemu. Ja sam odrasla bez oca i ne želim biti razlog da još jedno dijete zbog mene prolazi isto. Ne želim to nikome. Zato ga puštam. Usreći ga. Nikada se više neću pojaviti u vašim životima. Samo ću otići kao što sam trebala odavno. Žena osjeti kada joj muškarac ne pripada. A on…
Zaslužuje znati da će postati otac. Ne stojim više između vas i znam da ćeš ispravno postupiti. Istina je da nikada nećemo biti prijateljice, ali osjećam da moram učiniti pravu stvar. Čuvaj to dijete u sebi kao i njega. Želim vam sve najbolje. Učini sve da zaboravi da me ikada sreo. On jednostavno zna da voli tebe i da si ti žena njegova života. Budite sretni i volite se.
Ana!
To be continued…
By J&J
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
