Zbog vlastite bolesti često sam dugo u noć budna, san sve češće zbog boli od očiju bježi. U takvim besanim noćima napišem po koji stih ili prevrćem tražeći internetom nešto dobrog za pročitati. Prošle noći na žalost no vjerovat ću ipak na sreću, ako ove moje riječi do Vas dopru, pronašla sam tužnu priču jedne majke Elvire Galjer i njenog bolesnog sina Matea koji od rođenja boluje od idiopatske skolioze. Svaka bolest, svaki križ dirne čovjeka koji u sebi ima srce od krvi i mesa a ne od kamena, koji još uvijek nije prodao dušu zlu, u ovom svijetu nad kojim zlo sve više vlast preuzima. Svaka tuđa patnja dodirne, izmami suzu, potakne na pomoć a pogotovo ako smo i sami u životu nešto slično prošli.
Vapaj ove majke koja svim svojim bićem želi bit uz svog dječaka u danima koji ga čekaju a nema financijske mogućnosti za to, vratio me u prosinac 2010. godine kad je moja kćerkica prolazila istu patnju. Helena je naime naglo i bez ikakvog vidljivog razloga u kratkom vremenu dobila iskrivljenje kralježnice na 104 stupnja. Od pomoći nije bila ni plastična ortoza koja je i te kako neugodne za nošenje, koja stvara modrice po koži, u kojoj se dijete niti naspavati normalno ne može, u kojoj izaziva podsmijehe ostale djece ako odrasta u primitivnoj sredini. Nisu pomagale ni vježbe jedino rješenje bila je operacija kojoj je prethodila halotrakcija za koju jedino dijete daje odobrenje, roditelje se ne pita za mišljenje…
A mi o HALOTRAKCIJI nismo imali pojma što je. Tražila sam po internetu, a ono što sam pronašla izazvalo je novi šok. Fotografije koje su mi bile pred očima bile su jezive. Moja Helena ih je gledala i kroz suze jedva čujno izgovarala: NE MOGU JA TO… Helena je inače bilo krhka, sićušna djevojčica a pošto je u svojim ranim godinama bila boležljivo djetešce čuvala sam je k’o kap vode na dlanu što je između ostalog urodilo i njenom možda čak i pretjeranom nježnošću i osjetljivošću na sve što je iz okoline dolazilo. Kad je zaprimljena na odjel ortopedije u KBC Zagreb imala je par dana za odluku što i kako će sa svojim tijelom. Djevojčica koja je tog 21.12.2010 trebala proslaviti svoj 12. rođendan morala se suočiti s najtežom odlukom pred kojom bi se i odrastao čovjek slomio. O kad se samo sjetim koliko sam molitava izmolila i suza prolila u tim noćima dok se ona borila sa svojom odlukom. A onda jednu noć zazvonio je telefon i s druge strane začula sam njen uplašen, plačni glasić: MAMA PRISTAJEM, NEK RADE ŠTO MORAJU SAMO DA BUDEM DOBRO. Kako li sam samo bila ponosna na njenu hrabrost i zrelost, njenu enormnu snagu unatoč tolikom strahu.
A onda počinje.
Njen pristanak odmah je urodio liječničkim djelovanjem. I ubrzo jedno jutro ušavši u bolničku sobu pred mojim očima bilo je moje dijete k’o Isus s trnovom krunom, dijete u čije kosti lubanje bili su ušarafljeni vijci koji su držali metalni obruč oko njene glave. Ona je bila još u snu omamljena od zahvata. Duša mi se lomila gledajući je umrljanu krvlju. Bojala sam što će biti kad se probudi. Tu je počelo 28 dana naše Kalvarije. Ja bih bila uz nju od jutra do noći, kupala bih je, jedno vrijeme čak i hranila, stavljala na WC i to sve pod tim utezima koji su sajlom bili pričvršćeni za taj obruč viseći i istežući tako leđnu moždinu da bi operacija imala što bolji uspjeh.
Bolovi u njenom krhkom vratiću bili su neopisivi. Imala je dana kad bi bila vrlo drska i bezobrazna prema meni, a ja sam se trudila bar pred njom biti jaka i ne pokazati joj koliko me bole njene riječi. Razumjela sam je. Jer čovjek mora bit jak k’o stijena da to sve izdrži. A ona je izdržala! Često se sjetim reakcije i zgražanja ljudi koji su nekom svom dolazili u posjete vidjevši na hodniku u invalidskim kolicima moju Helenu sa svim tim na sebi. Na početku nju je to jako pogađalo osjećala se kao nakaza a onda je uz puno razgovora sa mnom očvrsnula i nisu ju previše dirali ni malo neprimjetni tuđi pogledi. Na žalost stručnu psihološku potporu na tom odjelu nismo imali koliko god po mom mišljenju ona je tamo i te kako potrebna. Kad u mjerenjima tijekom halotrakcije više nije dolazilo do promjene u rastu (kod halotrakcije Helena je dobila 1,5 cm) a iskrivljenje se smanjilo sa 104 na 69 stupnjeva iščekivali smo dan operacije. Uglavnom bio je to prosinac kojeg ćemo obje i te kako pamtiti. 28.12.2010. godine Helena je operirana od ruke prof. Vladimira Kovača.
Kroz 13 njenih kralježaka ugrađena je šipka od titana koja doživotno u njoj ostaje. Čak je i sama morala odabrati pristup kojim će se ta operacija obavit,prednji-teži ali pouzdaniji i stražnji ne toliko siguran jer se mogu pojaviti neke komplikacije kao pomicanje tih šarafa npr. Moja hrabrica je odabrala kao pravi borac ono teže, njena čitava utroba bila je na stolu, izvađeno joj je par rebara i poslije je dulje ostala u bolnici na oporavku s ne baš tankim drenom pod plućima kroz koji se to sve čistilo. Prije dvije godine Helena je morala proći još jedan zahvat manje rizičan vezan uz lumbalni dio kralježnice. Njeno tijelo na sebi nosi velike ožiljke ali ona ih se ne stidi… 21.12.2016. Helena je napunila 18 godina. Kod ovakvih operacija zaustavi se rast ali Helena je poslije prve operacije bila višom 6 cm. Ona je danas predivna djevojka 167 cm visoka, mudra i snažnog karaktera. Omiljena u društvu i svakog na prvu vrlo lako osvoji. Iza nje je ne dobivena bitka nego je ona iz rata s bolešću izašla kao general. Znam da vjerojatno bez moje blizine ne bi bila u tome uspjela.
I zato svatko tko pročita ovo nek bar malom sitnicom pomogne majci koja želi bit uz svog sina na njegovom putu prema normalnom životu i ozdravljenju kakvog svatko od nas zaslužuje. Ovaj svijet ostaje na djeci, jedinom pravom bogatstvu koje ima istinsku vrijednost. POMOZIMO, ČUJMO VAPAJ OVE MAJKE! Ona ne traži ništa samo priliku da bude uz bolnički krevet tijela svog tijela,duše svoje duše. Budimo ljudi i pokažimo koliko srce u sebi nosimo…
Đurđica Runtas
Photo: Darko Imbriša / Podravski list
Ako želite pomoći obitelji Galjer, ovo su podaci:
Elvira Galjer: mobitel 092/179-2431
Adresa: Duga ulica 2, Prugovac, Kloštar Podravski
ZABA
HR6623600003238025343
MATEO GALJER / broj na koji se mogu donirati sredstva.
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!