Kako sam nedavno obilježila desetogodišnjicu ove dogodovštine, smatram se dovoljno kompetentnom napisati nekoliko savjeta, ne nužno poredanih po važnosti, ali vlastitih mudrosti koje mogu pomoći svakoj budućoj raspuštenici.
1. Jedna od važnijih akcija je posjet javnom bilježniku kod kojeg treba ovjeriti komadić papira na kojem piše da u slučaju nezgode i odlučivanja o skidanju s aparata ovlašćujete nekog drugog, a ne bivšeg muža. U žaru post razvodne traume mogao bi to pravo i iskoristiti, pa zlu ne trebalo.
2. Naučiti voziti auto ili barem obnoviti vozačko znanje. To je danas sve samo ne luksuz. A biti mobilna na četiri kotača puno znači za samopouzdanje. Možeš zbrisat iz kuće kad te djeca razljute, a ne moraš stajat na kiši.
3. Upisati kratki tečaj elektrotehnike. U kući svako malo nešto pregori ili izazove kratki spoj. Nemoj biti kao ja koja mijenja utičnicu sa znanjem da tamo navodno postoje faza i nula, ali ne znaš koja je koja i spajaš žice po savjetu viđenom u akcijskim filmovima pri deaktivaciji bombe u zadnjim sekundama: „Reži plavu! Neee! Reži crvenu! Zažmiri, reži bilo koju!“
4. Okruži se prijateljicama. I detaljno im objasni da nisi potencijalna opasnost za njihove muževe. Onaj tko jednom pogriješi i nauči na svojim greškama, sigurno neće dvaput. Osim ako se nije podvrgnuo lobotomiji u međuvremenu.
5. Vjeruj u sebe. Nit si prva, nit si zadnja. Ali si posebna.
Suradnja s bivšim je ključ!
6. U roku od 6 mjeseci pođi u općinu i zatraži promjenu prezimena. U tom roku je besplatna, a kasnije se masno plaća. Nemoj bit k’o ja pa već desetu godinu nositi stare dokumente. Uzmi natrag svoje prezime ili si izaberi prezime koje ti lijepo paše uz ime.
7. Pokušaj surađivati s bivšim mužem. Ne očekuj čuda. Ali recimo, ja sam sa svojim došla do tog nivoa da je kupio obje moje knjige. A ako to nije dobra suradnja, onda ne znam što jest.
8. Ne čuči u kući. Neće ti muškarac sam doći na vrata. Ako tražiš materijal za novu vezu moraš izaći iz kuće, ostaviti djecu nekom na čuvanje, obrijati noge i počupati obrve. Osim ako si sretnica k’o ja, pa ti Tvrtko sam pozvoni na vrata. Iznimke potvrđuju pravilo.
9. Okreni se hobijima. Pospremi tavan. Prekopaj vrt. Uzgajaj šampinjone. Piši kratke priče. Samo ne kukaj nad vlastitom sudbom kletom.
10. Svaki dan započni s osmjehom. Jer ti nema ravne.
Osim ako si baš ravna. A za to su izmislili push up grudnjake.
Renata Sitta rođena je nedavno kao pseudonim pod kojim sam počela pisati kratke crtice i razmišljanja o svakodnevnom životu. Inače sam, pod sasvim drugim prezimenom, rođena 1971. u Brežicama, školovala se u Samoboru i Zagrebu, a radim kao učiteljica u školi u mjestu u kojem i živim. Samohrana sam majka dviju kćeri, od 13 i 14 godina, vlasnica azilanta mješanca Fifija i zaljubljenica u čitanje, šivanje i poslijepodnevno spavanje.
U biografiji svakako ističem da sam autorica i zbirke kratkih priča „Dragoj meni, samoj sebi“ koja je nastajala u početku kao poklon samoj sebi za ulazak u drugu polovicu stoljeća svog života, a razvila se nezaustavljivo dalje kad su oni kojima sam dala da rukopis pročitaju rekli da im se zapravo jako sviđa i da su se u pričama više puta i u više situacija našli, pa i da sam napisala ono što i sami osjećaju, znaju, vide ili žive, ali ne znaju ili ne žele napisati. Zbirka „Dragoj meni, samoj sebi 2“ logički je nastavak, jer mi nije sve stalo u prvu.
Događaji i osobe u pričama uglavnom su stvarni, samo su kao buhtle posipani štaubšećerom humora. I upravo je humor taj poseban začin zbog kojeg ovaj moj sasvim običan, nesavršen život izgleda kao poželjna slastica. Ako čitajući moje avanture izmamim osmijeh ili možda čak i glasan smijeh ili grohot, tada je moja misija ispunjena.
