Trebala bih valjda tugovati, pisati ti beskrajno duge, srcedrapajuće pjesme, grčiti se noću u suzama… uopće ni ne pokušavati spavati, ali vidiš… ja to ne mogu. Promijenila sam se. Mogu te idalje voljeti, ali ne mogu živjeti napola. Jednostavno više ne želim.
Ne želim s depresijom gledati dane kako prolaze, jer znaš, izaći vani i upijati sunce je mnogo ljepše. Ljepše je šetati s običnim ljudima koji me prihvaćaju takvu kakva sam, bez da mi traže mane, bez da mi ih nabrajaju. Znam da ih imam, ali tko ih nema?
Opet vjerujem u sebe. Imam neku snagu koja na prvu obara. Smijem se, spontano… veselim se ljudima. Veselim se i tebi. I više me ne možeš povrijediti. Tvoje me riječi ne dotiču. Znam koliko vrijedim i neću se ispričavati zbog svoje samouvjerenosti.
Prekrasna sam iako nisam najljepša žena na svijetu. Prekrasna sam jer je moja duša puna ljubavi, razumijevanja i veselja. Prekrasna jer u svakome tražim nešto lijepo dokle god to ne pronađem. I ljude prihvaćam kakvi su. Oni kojima se ne sviđam – imaju na to pravo, ali ja ih ne moram susretati u svojim danima, želim im da budu dobro negdje gdje to njih usrećuje. I oprosti, ali neću živjeti po njihovim pravilima. Svemir je dovoljno veliko mjesto da u njemu živimo svi, svatko sa svojim hirovima.
Imam svoje standarde. Drugačiji su od tvojih. Na toj listi u mojoj glavi piše: – da bi bio moj prijatelj, partner, suputnik, moj netko… ti trebaš…
– znati se nasmijati, onako iz duše,
– jesti palačinke prstima,
– pjevati na sav glas i plesati kao da nitko ne gleda,
– ići za svojim snovima,
– biti lijep mojoj duši, ne mojim očima,
– prestati glumiti da ne jedeš kasno naveće,
– znati se švercati tramvajem,
– proliti kavu, sok ili jednostavno slučajno uprljati stolnjak,
– izgubiti se u velikoj masi ljudi, pa se derati s drugog kraja trga, iako znaš da nema teoretske da te čujem,
– chatati u ponoć jer ne možeš dočekati da mi ispričaš kakvo ti je ludilo bio dan,
– ponekad sa mnom šutjeti,
– biti što jesi, ne što ti govore da budeš…
Ali ti to ne želiš, želiš živjeti po tuđim normama i tuđim pravilima i biti s njima nesretan. I to je sasvim u redu. Zbog toga ćeš mi oprostiti što ja nastavljam dalje putem na kom uvijek ima mjesta za tebe, ali znam njime kročiti i posve sama. Nije me strah… svijet je toliko lijepo mjesto a ja još toliko toga želim vidjeti…
I želim ti da otvoriš oči i progledaš… ne zbog mene, već da shvatiš koliko život može biti lijep, ako mu to dopustiš.
Srećonoša
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!